Ес селаму алејкум ве рахметуАллах ве Берекетуху и добре дојдовте на www.ahlu-sunnah.org.

За да се окористите од сите функции на форум, ве молиме да се регистрирате или со вашето корисничко име логирате.

Latest topics
» Alisan
Сре 11 Апр 2018, 6:03 pm by Alisan

» Намазот не е исправен (валиден) зад оној кој што ги оправдува..
Саб 18 Јун 2016, 4:40 am by muwehid

» Салават на Пратеникот Мухаммед (а.с.)
Саб 18 Јун 2016, 4:18 am by muwehid

» Менсур ал-Салими- "Спомнувајте Ме а и Јас ќе ве спомнувам (Ел-Бекара, 152)"
Пон 13 Јун 2016, 9:32 pm by Muwehhid

» Кога ќе сватеме???
Нед 12 Јун 2016, 9:34 pm by Muwehhid

» Ја сменија верата, но ја нарекуваат "ислам"
Саб 11 Јун 2016, 8:51 pm by Muwehhid

» Дали е дозволено мевлуд?
Сре 27 Апр 2016, 11:09 am by Abu Al-Amin

» Шејх Сулејман ибн Насир ел-Улван за техакум
Вто 08 Мар 2016, 12:26 am by Haqq

» Бајрам
Нед 06 Мар 2016, 2:36 pm by Haqq

» Реката на трпението и нејзините притоки
Пет 04 Мар 2016, 7:48 pm by hidzab

» Pozdrav
Пон 15 Фед 2016, 11:52 pm by Abu Al-Amin

»  шейха доктора / Тарик гураб: Вопросы и ответы о колдовстве и лечения
Нед 14 Фед 2016, 7:30 pm by nourna

» abdul fetah
Сре 03 Фед 2016, 12:02 am by Abu Al-Amin

» Хадиси на Мухаммед а.с
Сре 06 Јан 2016, 7:16 pm by medi

» Аллах нас ни е потребен
Сре 02 Дек 2015, 7:26 pm by Muwehhid

Кој е он-лајн?
Севкупно има 7 членови он-лајн :: 0 Регистрирани, 0 Скриени и 7 Гости :: 1 Bot

Никој

Најмногу членови кои го посетиле форумот воеднаш се 321 во Нед 09 Апр 2017, 12:13 am
Барај
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Top posters
Muaz al Islam (1690)
 
LAUTKA (1011)
 
Muwehhid (937)
 
Келиметул-Хакк (594)
 
Muslima4Islam (589)
 
Abu Al-Amin (479)
 
Al-Ghuraba (360)
 
Monoteizam (343)
 
muharem fazli (323)
 
Haqq (253)
 

Statistics
Постојат b>1266 регистрирани членови
Најновиот регистриран член е Lorensa

Нашите членови се испратиле точно 8261 мислења in 2387 subjects

You are not connected. Please login or register

Преглед на претходна тема Преглед на наредна тема Go down  Порака [Страна 1 of 1]

1 SE`ID IBN AMIR EL-DŽUMEHI on Вто 22 Мај 2012, 10:21 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
SE`ID IBN AMIR EL-DŽUMEHI

"Se`id ibn Amir je čovjek koji je kupio Akhiret dunjalukom i dao prednost Allahu i Njegovom Poslaniku nad svim ostalim."

Se`id ibn Amir el-Džumehi je bio jedan od hiljade onih koji su izašli na mjesto Ten`im nedaleko od Mekke na poziv kurejšijskih prvaka kako bi bili očevici smrti jednog od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, Hubejda ibn Adija, kojeg su na prevaru zarobili.

Njegova mladalačka sposobnost mu je omogućila da se probije između ljudi i dospije do uglednika iz plemena Kurejš poput Ebu Sufjana ibn Harba, Safvan ibn Umejje i drugih koji su prednjačili u koloni.

Na taj način mogao je vidjeti kurejšijskog zarobljenika okovanog u lance, dok su se žene, djeca i mladići tiskali prema mjestu pogubljenja, gurajući ga kako bi se na njemu osvetili Muhammedu, sallallahu 'alejhi we sellem, zbog svojih rođaka poginulih na Bedru.

Čuo je njegov čvrst i miran glas kroz galamu žena i djece, koji je govorio "Ako bi me pustili da klanjam dva rekata prije smrti, dobro bi učinili". Onda ga je gledao dok je okrenut prema Kibli klanjao dva rekata. Kako ih je samo lijepo obavio i upotpunio! Onda ga je vidio kako se okreće glavešinama kojima reče: "Tako mi Allaha, da se nisam bojao da ćete misliti da se bojim smrti ako oduljim namaz, još bi klanjao!" Kada je ova gnjevna povorka stigla sa svojim zarobljenikom na mjesto pogubljenja, mladić Se`id ibn Amir se ispravi svim svojim stasom da vidi Hubejda kojeg su vodili prema drvenom križu za razapinjanje.

Dalje je svojim vlastitim očima gledao kako Hubejda živoga masakriraju otkidajući mu komad po komad mesa pitajući ga: ''Bili volio da se spasiš, a da Muhammed bude na tvome mjestu?'' On je odgovarao dok mu je krv lila iz rana: ''Tako mi Allaha, ne bih volio da sam miran i spokojan među svojom djecom i ženom, a da Muhammeda ubode samo jedan trn!''

Ljudi su skandirali dižući ruke uvis vičući: -Ubijte ga! Ubijte ga! Onda Se`id ibnAmir vidje Hubejda kako diže ruke uvis vičući: ''Moj Allahu, umanji njihov broj, pobij ih sve redom i nijednog od njih ne ostavi živog!''

Onda je ispustio svoj posljednji dah dok je na njegovom tijelu bilo toliko udaraca sabljom i uboda kopljem da se nisu mogli izbrojati. Kurejšije se vratiše u Mekku i sa novim događajima zaboraviše Hubejda i njegovu pogibiju. Međutim, tek stasali dječak Se`id ibn Amir nijedog časa nije iz svojih misli gubio sjećanja na Hubejda. Vidio ga je i u snu i u javi.

Hubejd je podučio Se`ida onome što on nije znao. Podučio ga je da je istinski život duboka vjera, te borba na putu te vjere pa čak da se za nju i život daje. Naučio ga je da čvrst iman čini čuda i nesvakidašnje stvari. Naučio ga je još nešto, a to je da taj čovjek kojeg njegovi drugovi toliko vole može biti samo Vjerovjesnik potpomognut sa nebesa. Uvjek mu je u podsvjesti bila njegova slika dok je klanjao miran i spokojan ona dva rekata ispred razapetog križa. Kao da je čuo njegov glas dok je učio dovu protiv Kurejšija i stalno je strahovao da ga ne pogodi grom ili kakva kamena gromada sa nebesa.

Kada je sve to vidio i spoznao, Allah rasprostrani grudi Se`ida ibn Amira za Islam. Ustao je pred skupinom ljudi i obznanijo svoju neovisnost od kurejšijskih grijeha i tereta, odbacivanje idola i kipova, konačno, svoj ulazak u Allahovu vjeru.

Se`id ibn Amir je učinio Hidžru iz Mekke u Medinu i od tada je stalno u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, s kojim je učestvovao u bitci na Hajberu i svim ostalim bitkama i pohodima.

Kada je časni Vjerovjesnik preselio u blizinu svoga Gospodara, a On je zadovoljan s njim, britka sablja i dalje je ostala isukana u rukama dvojice halifa Ebu Bekra i Omera radijAllahu 'anhum. Se`id je bio jedinstven primjer čovjeka koji je kupio Akhiret za dunjaluk i dao prednost Allahovom zadovoljstvu i Njegovoj nagradi u odnosu na sva duševna i tjelesna zadovoljstva.

Obojica halifa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, su dobro znali iskrenost i bogobojaznost Se`ida ibn Amira, pa su slušali njegove savjete i poruke.

Tako je jednom došao Omeru ibn Hattabu na početku njegova hilafeta, pa mu rekao: ''O Omere, savjetujem ti da se bojiš Allaha zbog svog odnosa prema Allahu! Neka tvoje riječi nikada ne proturiječe tvome djelu, jer najbolja riječ je ona koja se potvrdi djelom. O Omere, obrati pažnju prema onima, bilo bližnjima ili daljnjima, čiju ti je Allah stvar povjerio. Želi njima ono što želiš sam sebi i svojoj porodici, a mrzi da im se desi ono što bi mrzio da se desi tebi i tvojoj porodici. Budi čvrst u teškoćama u ime istine i na Allahovom putu se neboj ničijeg prijekora!'' Omer ga upita: ''A ko može tako, o Se`idu?'' On mu reče: ''Može čovjek poput tebe, kojem je Allah povjerio sudbinu Muhammedova Ummeta, i između njega i Allaha nema niko drugi.'' Nakom toga Omer ibn Hattab je pozvao Se`ida i rekao mu: ''O Se`ide, imenujemo te namjesnikom Homsa.'' On mu reče: ''O Omere, tako mi Allaha, ne stavljaj me na kušnju!'' Omer se razljuti i reče: ''Teško vama, meni ste na vrat natovarili ovo breme, a onda me napuštate! Tako mi Allaha, neću te osloboditi te obaveze.'' Onda ga je imenovao zapovjednikom Homsa, pa ga je upitao: -''Hoćeš li da ti odredimo platu?'' On odgovori: ''A šta da radim sa njom, o vladaru pravovjernih? Pa ono što dobivam iz državne blagajne, više je nego što mi je potrebno!''...Tako Se`id ode u Homs.

Nakon kraćeg vremena vladaru pravovjernih stiže jedna delegacija povjerljivih ljudi Homsa, pa im on reče: -Napišite mi imena siromaha u vašem mjestu kako bi im koliko toliko pomogao.

Oni mu dadoše spisak na kojem bijaše ime toga i toga i ime Se`ida ibn Amira. Omer upita: ''Koji je to Se`id ibn Amir?'' Rekoše: ''To je naš emir-namjesnik''. ''Pa zar je vaš namjesnik siromah?'' ''Da -rekoše''. Tako nam Allaha, prođe puno dana, a u njegovoj kući se nikako vatra ne naložiradi kuhanja''. Omer zaplaka tako da su mu suze nakvasile bradu, a onda uze hiljadu dinara koje stavi u kesu i reče: ''Poselamite ga od mene i recite mu: "Vladar pravovjernih ti je poslao ovaj imetak da se potpomogneš u rješavanju svojih potrepština."

Kada je delegacija predala Se`idu kesu, on pogleda u nju i vidje dinare, pa ih odbaci od sebe govoreći: ''Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo''! Ponašao se kao daga je zadesila velika nesreća ili zao udes. Njemu pohita njegova žena i upita: ''Šta se desilo, o Se`ide? Jeli umro vladar pravovjernih?'' On odgovori: ''Desilo se nešto krupnije od toga!'' Ona opet upita: ''Da nisu muslimani poraženi u nekom boju?'', ''Još gore od toga'' -odgovori on. ''A šta je gore od toga?'' -upita ona. ''Stigla je kušnja u moju kuću''. ''Pa oslobodise toga!'' -reče ona, nemajući o dinarima nikakva pojma. ''Hoćeš li mi u tome pomoći?'' -upita je. ''Da'' -reče ona. Onda on uze one dinare i razdjeli ih u manje kesete ih sviju podjeli siromašnim muslimanima.

Iza toga događaja ne prođe mnogo vremena a halifa Omer ibn Hattab radijAllahu 'anhu, otputova u Šam kako bi se lično uvjerio u stanje muslimana u tom području. Kada je stigao u Homs, kojeg su zvali "Mala Kufa", zbog toga što je Homs bio poznat po žalbama mještana na svoje namjesnike i radnike kao što su to činili stanovnici Kufe, Omera dočekaše mještani u znak dobrodošlice, a on ih upita: ''Kakav vam je vaš namjesnik?'' Oni se požališe na njega i spomenuše četiri zamjerke i pritužbe na njega, sve jednu veću od druge.

Kasnije priča Omer: ''Onda sam sastavio mještane Homsa i njihova namjesnika, moleći Allaha da ne bude izmjenjeno moje mišljenje o njemu, jer sam u njega imao povjerenja. Kada dođoše kod mene i oni i njihov emir, ja ih upita: ''Na što se žalite kod vašeg vladara?'' Oni odgovoriše: ''Ujutro nam ne izlazi sve dok dan prilično ne odmakne.'' Ja upitah: ''A što ti kažeš na to, o Se`idu?'' On malo zašutje a onda reče: ''Tako mi Allaha, uvjek mi je bilo mrsko da to spominjem, ali sada vidim dato moram učiniti. Moja porodica nema nikakvog slugu, pa ja svako jutro preuzmem na sebe brigu oko kuhanja tijesta za kruh, a onda malo sačekam da ono tjesto nadođe pa tek onda pripravim kruh. Iza toga ja se abdestim i izlazim među ljude.''

Dalje kaže Omer: -Onda ih upitah: "A na što se još žalite kod njega?'' Oni rekoše: ''On se navečer nikome ne odaziva.'' Ja upitah: ''Što za to kažeš Se`idu?'' On odgovori: ''Allaha mi i to mi je veoma mrsko što moram obznaniti. Ja sam dan podredio njima, a noć sam podredio 'ibadetu Uzvišenom Allahu''. Ja upitah: ''našto se još žalite?'' Oni rekoše: ''On jedan dan svakog mjeseca nikako ne izlazi među nas''. Ja rekoh: ''Šta je to Se`idu?'' On reče: ''O vladaru pravovjernih, ja nemam sluge, niti imam odjelo osim ovoga jednoga koje je na meni, pa ga jednom mjesečno operem i onda čekam da se osuši, a onda izlazim među ljude tek pred kraj dana''.

Zatim ih upitah: ''Na što se još žalite?'' Oni rekoše: ''S vremena na vrijeme njega spopadne nešto tako da se zamisli dotle da izgleda kao da je potpuno odsutan od društva u kojem se nalazi''. Ja ga upitah: ''A šta je to Se`idu?'' On odgovori: ''Bio sam očevidac pogubljenja Hubejda ibn Adija još dok sam bio mušrik. Gledao sam Kurejšije kako komadaju njegovo tijelo i govore mu: "Bili volio da je Muhammed sada na tvom mjestu? On im je odgovarao: -Tako mi Allaha ne bi želio da sam bezbjedan i miran kod svoje žene i djece, a da Muhammeda ubode samo jedan trn..."I ja, tako mi Allaha, nikada se toga dana ne sjetim a da se ne zamislim kako mu nisam na neki način pomogao. Zbog straha i brige da mi to Allah neće oprostiti mene spopadne ona odsutnost.'' Tada Omer reče: ''Neka je hvala Allahu koji nije dao da se moje mišljenje o Se`idu izmjeni''.

Iza toga mu je poslao hiljadu dinara da se malo pomogne u svojim potrebama. Kada to vidje njegova žena, reče: ''Hvala Allahu koji nam je pomogao da nas ti više nemoraš služiti. Kupi nam namirnica i kupi nam slugu za pare''. On joj reče: ''A šta misliš da učinimo nešto bolje od toga?'' Ona reče: ''A šta je to?'', ''Dat ćemo ih onome ko će nam ih ponovo vratiti, i to onda kada nam budu najpotrebnije'' -reče on. ''A kako to?'' -upita ga žena. On joj reče: ''Uzajmit ćemo lijep zajam Allahu, a On će nam to vratiti''. Ona se složi: ''Da, neka te Allah nagradi''. Se`id napusti mjesto gdje je sjedio, sve dok nije rasporedio sve dinare u kesu, a onda rekao jednom od svojih ukućana: ''Odnesi ovo udovici tog i tog, zatim jetimima tog i tog, i onda tim i tim siromasima i potrebnima.''

...Neka je Allah zadovoljan sa Se`idom ibn Amirom el-Džumehijom, jer je on bio od onih koji su drugima davali prednost u odnosu na sebe, mada im je i samima bilo potrebno. ALLAHUMME AMIN!

Преглед на претходна тема Преглед на наредна тема Вратете се на почетокот  Порака [Страна 1 of 1]

Permissions in this forum:
Не можете да одговарате на темите во форумот