Ес селаму алејкум ве рахметуАллах ве Берекетуху и добре дојдовте на www.ahlu-sunnah.org.

За да се окористите од сите функции на форум, ве молиме да се регистрирате или со вашето корисничко име логирате.

Latest topics
» Alisan
Сре 11 Апр 2018, 6:03 pm by Alisan

» Намазот не е исправен (валиден) зад оној кој што ги оправдува..
Саб 18 Јун 2016, 4:40 am by muwehid

» Салават на Пратеникот Мухаммед (а.с.)
Саб 18 Јун 2016, 4:18 am by muwehid

» Менсур ал-Салими- "Спомнувајте Ме а и Јас ќе ве спомнувам (Ел-Бекара, 152)"
Пон 13 Јун 2016, 9:32 pm by Muwehhid

» Кога ќе сватеме???
Нед 12 Јун 2016, 9:34 pm by Muwehhid

» Ја сменија верата, но ја нарекуваат "ислам"
Саб 11 Јун 2016, 8:51 pm by Muwehhid

» Дали е дозволено мевлуд?
Сре 27 Апр 2016, 11:09 am by Abu Al-Amin

» Шејх Сулејман ибн Насир ел-Улван за техакум
Вто 08 Мар 2016, 12:26 am by Haqq

» Бајрам
Нед 06 Мар 2016, 2:36 pm by Haqq

» Реката на трпението и нејзините притоки
Пет 04 Мар 2016, 7:48 pm by hidzab

» Pozdrav
Пон 15 Фед 2016, 11:52 pm by Abu Al-Amin

»  шейха доктора / Тарик гураб: Вопросы и ответы о колдовстве и лечения
Нед 14 Фед 2016, 7:30 pm by nourna

» abdul fetah
Сре 03 Фед 2016, 12:02 am by Abu Al-Amin

» Хадиси на Мухаммед а.с
Сре 06 Јан 2016, 7:16 pm by medi

» Аллах нас ни е потребен
Сре 02 Дек 2015, 7:26 pm by Muwehhid

Кој е он-лајн?
Севкупно има 9 членови он-лајн :: 0 Регистрирани, 0 Скриени и 9 Гости :: 1 Bot

Никој

Најмногу членови кои го посетиле форумот воеднаш се 321 во Нед 09 Апр 2017, 12:13 am
Барај
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Top posters
Muaz al Islam (1690)
 
LAUTKA (1011)
 
Muwehhid (937)
 
Келиметул-Хакк (594)
 
Muslima4Islam (589)
 
Abu Al-Amin (479)
 
Al-Ghuraba (360)
 
Monoteizam (343)
 
muharem fazli (323)
 
Haqq (253)
 

Statistics
Постојат b>1266 регистрирани членови
Најновиот регистриран член е Lorensa

Нашите членови се испратиле точно 8261 мислења in 2387 subjects

You are not connected. Please login or register

Преглед на претходна тема Преглед на наредна тема Go down  Порака [Страна 1 of 1]

1 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Чет 01 Мар 2012, 4:48 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб

SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ

Sufizam




Definicija:



Tesavvuf je vjerski pokret (!Jaraka dlniyya) koji se u trećem stoljeću po Hidžri proširio po islamskom svijetu. Tesavvuf su
u početku, kao lični nazor, širili pojedinci koji su pozivali na isposništvo i naglašenu pobožnost, kao svoj odgovor na sve jači val
prepuštanja uživanju i raskošnom životu.



Ove tendencije su u svom kasnijem razvoju prerasle u posebne redove poznate pod zajedničkim imenom "sufizam" (8$-$0fiyya).
Sufije posvećuju posebnu pažnju odgoju i uzdizanju duše u svojoj želji da dođu do spoznaje Uzvišenog Allaha putem otkrovenja (al-kašiJ* i intuicije (al-mušahada), a ne putem vjerom propisanih sredstava.



Zato su se na svome putu priklonili nekim drugim učenjima i u svoje učenje unijeli pojedine elemente filozofije ( al-falsafa)* i
idolopoklonstva (al-wataniyya)*, posebno onih sa indijskim, perzijskim i grčkim predznakom.
Da se uočiti da između pojmova skromnosti ( az-zuhd) i tesavvufa ( at-ta$awwufj postoji nekoliko suštinskih razlika.
Najvažnija je ta što su skromnost i pobožnost vjerom naređeni, za razliku od tesavvufa koji predstavlja skretanje sa Pravoga puta koji su trasirali sljedbenici sunneta i džema'ta (ah/ as-sunna wa al-gama'a).




Nastanak i najznačajnije ličnosti:



U prva dva stoljeća Islama, počevši od perioda Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih nasljednika, prve četverice pravednih vladara ( al-!Julafii' ar-rašidin), pa sve do el-Hasan el-Basrijeve smrti, nije se znalo ni za kakav sufizam, kako po imenu, tako ni po obilježju i ponašanju. Naprotiv, za sve se koristilo, ili zajedničko ime kao što su izrazi muslimani" ili "vjernici", ili neke bliže odrednice kao što su: "ashab", "učesnik Bitke na Bedru", "oni koji su dali zakletvu na vjernost" ( a$!Jab al bay'a), "tabi'ini" itd.



U ovome periodu nije bilo nikakva pretjerivanja ( al-guluwW)* ni u praktičkoobredovnom ni u akaidsko-teoretskom smislu. Izuzetak, u tom smislu, predstavljaju slučajevi sklonosti rijetkih pojedinaca ka pretjeranom samoodricanju, što je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više prilika zabranio. Jedan takav slučaj zbio se sa grupom koja ga je pitala nešto o njegovu ibadetu i kojoj je odgovorio: "Ali, ja i postim i jedem, noću i klanjam i spavam, ženim se ženama i jedem meso. Onaj kome
se ne sviđa moja praksa (sunna) nije moj."





Drugom prilikom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je - kakopripovijeda Aiša, r.a. - Havli bint Nuvejt koja je oko sebe stezala konopac da ne bi prespala noćni namaz, rekao: "Trudite se onoliko koliko ste u stanju podnijeti! Allahu neće dodijati dok vama ne dodije. Allahu je najdraže ono djelo u kojem se ustrajno, makar bilo i neznatno."



Takva praksa nastavljena je i u doba ashaba, tabi'ina i tabi'tabi'ina. Svi su oni slijedili spomenuti način (al-manhaff) istovremenog posvećivanja s jedne strane znanju, radu, ibadetu i trudu oko sebe i svoje čeljadi, a s druge strane ibadetu, borbi na Allahovom putu ( al-gihad)* i suprotstavljanju novotarijama u vjeri i svakojakim hirovima. Tako se npr. Ibn Mes'iid, r.a., suprotstavio i ukinuo novotariju (al-bid'a) izvođenja zajedničkog zikra u džamiji. Drugom prilikom suprotstavio se pristalicama Mu'addud b. Jezida el-'Idžlija i odvratio ih da to više ne čine, kada je čuo da su ovi, negdje u planini, sebi odabrali posebno mjesto za izvođenje ibadeta.



Последната промена е направена од Келиметул-Хакк на Пет 02 Мар 2012, 6:31 am. Мислењето е променето 1 пати

2 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Чет 01 Мар 2012, 5:03 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Pojava pohožnjaka

U drugom stoljeću po Hidžri, u vrijeme tabi'ina i još ponekog živog ashaba, pojavila se jedna grupa pobožnjaka koji su se,
zagovarajući izolaciju i nemiješanje sa svijetom, toliko bili posvetili ibadetu kao niko prije njih.
Povod za takvo nešto bila je pojava unutrašnjih nereda i sukoba pa i prolijevanja nevine krvi.
Zato je ova grupa, u želji da sebe i svoju vjeru sačuva od titne koja je vladala u društvu, počela se osamljivati i povlačiti od svijeta.
Ovome, svakako, treba dodati još jedan važan faktor, a to je otvaranje vrata dunjaluka pred očima muslimana, naročito poslije osvajanja ogromnih prostora i upuštanja nekih muslimanskih slojeva u raskošan i raskalašen život.
To je izazvalo ovakvu reakciju pojedinih pobožnjaka-isposnika, naročito u Basri i Kufi, gdje je prvo i došlo do skretanja s prvobitno g kursa ( al-manhagy) ponašanja.
Tako se u Kuti pojavila jedna grupa građana koja se povukla od svijeta, izražavajući na taj način žestoko kajanje poslije pogibije el-Husejna b. 'Alija, r.a., nazivajući sami sebe pokajnicima (attawwabln) i plačljivcima (al-bakka'In).
Isto tako, u to doba se pojavio i jedan sloj pobožnjaka sa naglašenom predanošću ibadetu i izbjegavanju bilo kakvoga svoga
učešća u tokovima događaja što su · se odvijali u državi, iako se za njih pouzdano znalo da su se, kao učeni, čestiti i vjeri odani
ljudi, još odranije, bilo kao učenici ili učitelji, bili posvetili izučavanju Kur'ana i sunneta, te iznosili istinu i suprotstavljali se zametačima kavge i nereda.
Kod njih su se, pored sve izraženijeg straha od Uzvišenog Allaha, sve češće počele primjećivati i neke druge pojave kao što su zanos i padanje u nesvijest prilikom učenja ili slušanja Kur'ana, što je od nekih ashaba i uglednih tabi'ina poput: Esme, Ebti Bekrove kćerke, 'Abdullaha b. ez-Zubejra, Muhammeda b. Sirina i drugih, naišlo na osudu. Zbog njih, u to doba, su se proširili nadimci "pobožnjaci" (a~- 'ubbad), "askete" (az-zuhhad) i "učači" (al-qurra).
Među njima, najpoznatiji su bili:
'Amir b. 'Abdullah b. ez-Zubejr, Safvan b.
Sul ej m, Talk ibn Habib el-' Anezi, 'Ata esSulemi, el-Esved b. Jezid b. Kajs, Davud etTa'i i neki od najbližih prijatelja el-Hasana el Basrija.

3 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Пет 02 Мар 2012, 6:51 am

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Početak skretanja



Svako skretanje obično počinje polahko i neprimijetno, a onda se tokom vremena povećava dok ne poprimi velike razmjere.
Pojava isposništva (az-.zuhd) koji se u drugom stoljeću po Hidžri, počeo razvijati u Kuti i Basri kod pojedinih velikih asketa
( az-zuhhad), poput: Ibrahima b. Edhema, Malika b. Dinara, Bišra el-Rafija, Rabije el' Adevije i 'Abdulvahida b. Zejda prerastao
je u značenje kakvo ranije askete (azzuhhad as-sabiqon) nisu poznavale.


Ono je, naime, sada značilo: mučenje duše izostavljanjem jela, zabranu uzimanja mesa, putovanje kroz pustinju i zabačene
krajeve, neženjenje ili neudavanje itd...


U tom smislu, Malik b. Dinar kaže: "čovjek ne može postići stupanj istinski iskrenog vjernika (manzila a$-$iddiqln) sve dok
svoju ženu ne ostavi da bude kao udovica i dok se zajedno sa psima ne nađe na smeću."

Za ovu svoju tvrdnju on ne navodi nikakav dokaz niti od nekog prethodnog autoriteta, niti teksta Kur'ana, niti Sunneta.

Međutim, ovdje je važno upozoriti na to da su ovim isposnicima pripisane proizvoljne izjave i eokuđeni pokreti tijela za što, kako
navodi Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, nema nikakva valjana dokaza da one, zaista, potječu od njih.

U Kuti su Mu'addud b. Jezid el'Idžli i njegove pristalice počeli sebe nagoniti na nespavanje i što duže klanjanje dok njegovim putem nisu krenule i neke druge askete iz Kufe koje su se, po ugledu na njega, počele povlačiti u planine radi posvećivanja ibadetu, iako im je to Ibn Mes'ud još odranije bio osporio.



Od nekih od njih, kao što je Rabia el' Adevija izrečene su izjave o Božanskoj ljubavi, u kojima se govori o ljubavi između roba i njegova Gospodara, usljed kojih je došlo do pogrešnog shvaćanja ibadeta, po kojima se on ne čini ni radi želje za
Džennetom, niti zbog straha od Džehennema, što je u suprotnosti sa riječima
Uzvišenog u kojima se kaže: . .. i mo/lli su Nam se u nadi i u strahu." (Al-Anbiyli, 90.)

Razvoj sufizma u tom periodu, Šejhu-1-Islam Ibn Tejmijja ukratko opisuje sljedećim riječima: "Pri kraju perioda tabi'ina pojavile su se tri stvari: slobodno mišljenje ( ar-ra )1, apologetika (al-ka/am) i tesavvuf ( at-fa$awwuf).


Pristalice slobodnog mišljenja bile su u Kufi, a pristalice apologetike i tesavvufa u Basri. Tamo su poslije el-Hasana i Ibn S irina, došli 'Amr b. 'Ubejd i Vasil b. 'Ata', a poslije njih i Ahmed b. 'Ali el-Hudžejmi (umro 200 /815.), učenik 'Abdulvahida b. Zejda koji je, opet, bio učenik el-Hasana el-Basrija.



On se upustio u ilmulkelamsku raspravu o sudbini (ka/am fi al-qadar)* i sagradio malu kućicu za sufije.


To je, mimo džamije u Basri, bila prva kuća sagrađena za učenje i slušanje zikra.


Tako su se predali slušanju i glasu (aludirajući time na pjesmu).

Stanovnici Medine bili su od ovih dosljedniji i u riječima i u djelima, doksu stanovnici Šama, uglavnom, bili mudžahidi."

Od tada se tesavvuf počeo razvijati u nekoliko faza, od kojih su najvažnije:

4 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Пет 02 Мар 2012, 7:11 am

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Nastanak i pojava

Izrazi tesavvuf i sufizam po prvi su se put pojavili u Kufi što je i razumljivo zbog njene bliskosti Perziji, utjecaja grčke filozofije
(at-ta 'attur bi al-ta/sata af-ytlnaniyya) nakon perioda prevođenja - i ponašanja kršćanskih monaha (ruhban ah/ al-kitab).

Islamski učenjaci i historičari se ne slažu oko toga ko je prvi nazvan imenom sufija.

O tome postoje sljedeća tri mišljenja:

1. Šejhu-1-Islam Ibn Tejmijja i njegovi istomišljenici smatraju da je prvi" ko se prozvao sufijom bio Ebu Hašim el-Kufi (umro 1501767. ili 1621779.) u Šamu gdje se bio preselio. Bio je savremenik Sufjana es-Sevrija koji je za njega rekao: "Da nije bilo Ebu Hašima, ne bi se znalo šta su finese licemjerstva." Također je bio savremenik Džafera esSadika. Spada među prve ši'ije. Ši'ije ga nazivaju "Izumiteljem sufizma"

2. Neki historičari spominju da je 'Abduk - tj. 'Abdulkerim ili Muhammed bio prvi koji se zvao sufijom. El-Haris el-Muhasibi za njega kaže da je pripadao jednoj proši'ijskoj grupi iz Kufe koja je sebe nazivala nadimkom "Sufije" , dok el-Malti u svome djelu at-Tanblh wa ar-radd 'ala ahi al-ahwa' wa al-hida' navodi da je 'Abduk bio kolovođa jedne grupe otpadnika (azzanadiqa) koji su tvrdili da je cio ovaj svijet zabranjen (!Jaram) i da od njega nikome nije dozvoljeno (!Jala/) više od dnevne opskrbe, jer tako, smatraju imami Pravoga puta. Osim toga, oni su tvrdili da ovaj svijet ( ad-dunyif) može dozvoliti samo pravedni vladar i da je u suprotnom zabranjen isto kao što je zabranjeno i kontaktirati sa ljudima.

3. Za razliku od njih, Ibn Nedim usvom Fihristu kaže da je Dža'bir b. Hajjan, učenik Dža'fera as-Sadika (umro 208/823. godine) bio prvi koji se zvao imenom sufi ja. Njega ši'ije smatraju jednim od svojih velikana. Također ga i filozofi pripisuju ši'ijama.




Učenjaci se, također, ne slažu oko toga iz koga korijena je izvedena riječ tesavvuf.


O tome postoji nekoliko mišljenja:

l. Šejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, Ibn Haldun i više drugih učenjaka smatra da je riječ tesavvuf, najvjerovatnije, izvedena iz riječi "vuna", jer su grubu suknenu odjeću nosili i monasi-isposnici pod čijim su utjecajem bile prve sufije. Prema torne, ovo mišljenje isključuje sve druge dokaze i izvedenice na osnovu pravila arapskog jezika, uključujući i pokušaj dokazivanja samih sufija da je njihov naziv izveden iz izraza "ahl es suffa" koji se koristilo za jednu grupu siromašnih drugova Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njihove pokušaje dokazivanja da potječu od 'Ali b . Ebu Taliba, el-Hasana el-Basrija ili Sufjana es-Sevrija, r.a. Ni za jednu od ovih njihovih tvrdnji nema valjana dokaza.

2. Za razliku od njih, Ebu er-Rejhan elBiruni (umro 440/1048.) i u novije vrijeme Von Hammer, kao i neki drugi učenjaci smatraju da je izraz "sufizam" izveden iz grčke riječi "Soph" koja znači "mudrost". Kao dokaz, zastupnici ovoga mišljenja navode činjenicu da je izraz as-sulifiyya bio raširen u Bagdadu i okolici, gdje je u drugom stoljeću po Hidžri vladala živa prevodilačka aktivnost, za razliku od južnih i zapadnih krajeva tadašnjeg islamskog svijeta, gdje je ovaj izraz bio potpuno nepoznat.

Osim toga, oni pored vremenske i prostorne bliskosti, nalaze i sličnost između osnovnih učenja sufizma i grčke filozofije, jer je i u
grčkoj filozofiji i u sufizmu prisutno učenje o panteizmu · ( wafJda al-wugud), utjelovljenju ( al-lJulill), iluminizmu ( al-išraq) i emanaciji ( al-fayf/).
Dokaze za svoju tvrdnju oni nalaze i u izjavama nekih od vodećih predstavnika sufizma, kao što je es-Suhraverdi koji je
(pogubljen pod optužbom za herezu) izjavio: "što se tiče svjetla koje je u bliskoj prošlosti najviše obasjavalo behaviorizam (as-suliik) , bilo je to učenje (doslovno "kvasac"/lJamlra) pitagorista koje je prvo prihvatio moj brat Ahmim- tj. Zunnon iz Egipta- a potom od njega i Sejarsetri- tj. Sehl et-Tesetturi."
Bezsumnje, u sufizam su preko njih ušli i neki drugi izrazi prevedeni sa grčkog, kao što su: filozofija ( al-falsafa)*, muzika
( al musliqa), muzičar ( al-mlislqar), sofizam ( as-safsata)* i materija ( al-hayyo/Cool.

5 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Пет 02 Мар 2012, 5:18 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Vijesnici sufizma

U trećem i četvrtom stoljeću po Hidžri došlo je do pojave sljedeće tri vrste (tabaqat) sufija:

Prva vrsta ( at-tabaqa al-Old) predstavlja struju poznatu po svom prakticiranju istinskog isposništva, koje je graničilo sa
halucinacijama (al-wiswas), zatim po odricanju od ovosvjetskih blagodati (addunyif) i odstupanju od onakvog načina
ponašanja i obavljanja ibadeta kakav je bio, ne samo u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih drugova, nego i u doba prethodne. generacije pobožnih i čestitih ljudi, s tim što je većina i dalje ostala na kursu ispravnog vjerovanja ( al-istiqama 'ala al- 'aqidil), čestog obraćanja Allahu sa dovom, dosljednog pridržavanja Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i
ugledanja na ranije generacije, mada su odnekih pojedinaca, poput el-Džunejda, zabilježene izjave koje su ~lamski učenjaci
ubrojali u nesvjesne postupke (aš-šatahat) napravljene u ekstazi.

U najistaknutije predstavnike ove struje spadaju:
El-Džunejd, Eb11 el-Kasim el-Harraz (umro 298/911.) koga sufije nazivaju još i nadimkom "Starješina zajednice" (Sayyid
at-ta'ifa). Ubraja se u ključne ličnosti na čije se riječi i mišljenje - posebno kada se radi o islamskom mono te izmu ( at-tawlJid), spoznaji (al-ma 'nfa) i ljubavi ( al-ma!Jabba) - sufije najviše pozivaju. Bio je pod snažnim utjecajem mišljenja Zunnfma en-Nnbija
koja je poslije nje&a sakupio, sredio i širio njegov učenik eš-Sebli, ali se nije slagao sa Zunnunovim, el-Halladžovim i elBistamijinim shvaćanjem gubljenja (al-fana). Naprotiv, osuđivao je nekontrolirane izraze u ekstazi ( aš-šata!Jat) i više je cijenio prisebnost (8§-~a/:JW)* od opijenosti (as-sa.kry* i ostanak pri svijesti (al-baqa) od njenog gubljenja (al-fana). Po njemu, gubljenje (al-fana) ima sasvim drugi smisao. Sufijama je osporio oslobađanje od vjerskih obaveza (suqot at-taka/lij*. Džunejd_ je, također, bio pod snažnim utjecajem svoga učitelja el-Harisa el-Muhasibija, koji se računa prvim koji je pomiješao učenje
'ilmu-1-kelama (al-ka/am)* sa tesavvufom i svoga daidže es-Sirrija es-Sekatija (umro 253/867.).

U ovu grupu spadaju i druga poznata imena kao što su: Eb11 Sulejman ed-Derani,'Abdurrahman b. Ahmed b. 'Atijja el-'Ani (umro 205/820.), Ahmed b. Ebn el-Haviiri, el-Husejn b. Mensnr b. Ibrahim Eb11 'Ali eš-Šatvi es-S11fi, od koga u svome Sahihu el-Buhari prenosi hadise, es-Sirri b. elMuglis es-Sekati Ehu el-Hasan (umro 253/867.), Sehl b. 'Abdullah et-Tesetturi
(umro 273/886.) i Ma'raf el-Kerhi Ebn Mahftlz (umro 200/815.), kao i oni koji su došli kasnije, ali su slijedili njihov put, kao
što su: 'Abdurrahman es-Sulemi (umro 412/1021.), Muhammed b. el-Husejn elEzdi es-Sulemi, Muhammed b. el-Hasan b.
el-Fadl b. el-'Abbas Ebn Ja'la el-Basri esSnfi (umro 368/978.) i Šejh el-Hatib elBagdadi.


U druge najprepoznatljivije osobine ove grupe spadaju:
Početak izdvajanja iz većine običnih muslimana i njihovih učenjaka, Pojava izraza (al-mu${alafJa~* koji su pripremili teren za kasniji nastanak posebnih redova, kao što su izrazi: "naše znanje" (' ilmunB), "naša škola" (maifhabunB)*, naš red (tarlqatun8) itd. U tom smislu je i elDžunejdova izjava: "Naše znanje je isprepleteno sa hadisima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Ovakav odnos je po vjeri zabranjen (mufJ.arramun šar'an) jer vodi u novotariju ( al-b1d'a)*, neposlušnost (al-ma '$iya), pa čak i više boštvo (aš-širk).
Uvjetovanje onome koji im se na njihovom putu želi pridružiti: da se odrekne svoga imetka, da hranu svede na najmanju
moguću mjeru i da se, budući da je na putu, ne ženi.

Pretjerano zanimanje za vaz i priče sa skučenim znanjem i razumijevanjem fikha ( al-fiqh)*, pa čak i upozorenjem na opasnost od njihova izučavanja, uz istovremeno ugledanje većine njih na ponašanje i držanje monaha (ruhban)* i kršćanskih isposnika (nussiik) s kojima su se, barem neki, sastajali, što je doprinijelo sve višem udaljavanju od kursa ashaba i vođa tabi'Ina.
Rezultat toga je bilo uzimanje, mimo džamija, posebnih prostorija za ibadet, u kojima su se okupljali radi slušanja pobožnih pjesama ili kasida spjevanih u formi gazela u slavu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, što je dovelo do žestokog sukoba između njih i učenjaka fikha.


Pored navedenog, među njima su se sve češće počele javljati tvrdnje o navodnim otkrovenjima ( al-kašfj*, natprirodnim
sposobnostima (al-!Jawiiriq), kao i neke 'ilmulkelamske izjave (al-maqalat al-kalamiyya).
U ovom periodu nastala su njihova brojna pisana djela, kao što su djela Ebn. TaJiba el-Mekkija, Qat al-qulab wa !Jjfya al-awliyii' od Ebn. Ne'ima ei-Isfahanija i djela el-Harisa el-Muhasibija. Islamski učenjaci iz prvih generacija upozorili su na opasnost od ovakvih knjiga zato što sadržavaju apokrifne i nepoznate hadise( al-a!Jadlt al-mawga 'a wa al-munkara), israilijjate i izreke Jevreja i kršćana (aqwal ahi al-kitab). Upitan šta misli o ovim knjigama, kada mu je rečeno da u njima ima pouke, Imam Ebn. Zur'a je rekao: "Onome kome nema pouke u Allahovoj, dž.š., Knjizi, nema ni u ovim knjigama." Među najprepoznatljivije karakteristike škola tesavvufa (li magahib atfa$ awwuf)* i zajedničkog imenitelja različita načina njihova obavljanja ibadeta je
tzv. "ukus" ( a{/-gawq) koji ih je doveo do tolike nespretnosti, da više nisu bili u stanju sačuvati svoj sufijski karakter od miješanja sa učenjima neislamskih filozofija (falsa/li~* ili barem njihova utjecaja što je olakšalo put izumiranja ove i širenja druge
struje, koja je još više otišla u krajnost (guluwW)*


.
Druga vrsta ( at-tabaqa at-taniya) predstavlja struju koja je isposništvo (azzuhd) pomiješala sa batinijskim izrazima ( 'ibarat al-batimyya).
Ona je isposništvo iz domena praktičnih djela i ponašanja digla na stupanj apstraktnog razmišljanja i teoretske rasprave.
Zato se u njihovom tječniku pojavljuju izrazi kao što su: jedinstvo (al-wa!Jda), gubljenje (al-iana')*, sjedinjenje
( al-itti!Jad)*, utjelovljenje ( al-!Julfil)*, opij enost ( as-sakr)*, budnost ( a$-$a/Jw)*, otkrovenje (al-kašf5*, ostanak (al-baqa'), učenik (murld), gnostik ('ari/j, stanja (al-a!Jwal), stupnjevi ( al-maqamaf) itd. Oni su prvi počeli praviti razliku između vjerozakona (aš-šarl'a) i suštine ( al-!Jaqlq8), sebe nazivati poznavaocima suštine ( arbab al-!Jaqa 'iq) i znalcima tajni (ahi al-batin), a druge učen jake poznavaocima vanjštine i slika (ahlll?-?ahir wa ar-rusama~, što je između njih još više zaoštrilo nepodnošljivosti.
Takvo nešto nije se moglo ni zamisliti u prvim generacijama časnih predaka niti, čak, u prvoj generaciji sufi ja. Takav zaokret, uistinu je predstavljao stvarni početak kursa kojim će tesavvuf nastaviti ići sve do danas.


Među najznačajnije predstavnike ove struje spadaju:
Ebil el-Jezid el-Bistami (umro 263/878.),
Zunniln el-Misri (umro 245/859.),
el-Halladž (umro 309/921.),
Ebil Se'id el-Hazzar (umro 277/890. ili 286/899.),
el-Hakim et-Tirmizi (umro 320/932.) i
Ebil Bekr eš-Šebli (umro 334/945.).

Mi ćemo ovdje dati kratki pregled životopisa samo onih predstavnika koji su ostavili veliki utjecaj i čiji se tragovi osjećaju sve do danas. To su:
Zunniln el-Misri, Ebil el-Fejd Sevban b. Ibrahim, (umro 245/859.). Po porijeklu je bio nubijski Kopt ( Qubti)* iz sela Ihmim u
južnom Egiptu. Prema onome što navode Ibn Halikan i 'Abdurrahman el-Džami, tesavvuf je izučavao kod Šakrana el-'Abida
ili Isra'ila el-Magribija. Ši'ije u svojim knjigama navode, a to potvrđuje i Ibn enNedim u svom Fihristu, da je herniju
izučavao pred Džabirom b. Hajjanom. Ibn Halikan navodi da je bio sljedbenik melamitija ( al-malamitiyya)*, sufi j skog reda
čiji su članovi pred svijetom prikrivali svoju bogobojaznost i javno se podrugivali Šerijatu ( aš-šarl'a)*.
Uz to, Zunniln je bio poznat po svojoj mudrosti i rječitosti . Sufijski autori ga ubrajaju u stvarnog osnivača svoga načina poimanja ljubavi ( al-mababba) i spoznaje (al-ma 'rifa) i u prvog koji je u Egiptu počeo govoriti o stupnjevima (al-maqamaf) i stanjima (ala.
bwal). Tvrdio je da je otkrovenje ( al-kašfj* istina i da vjerozakon (aš-šarl'a)* ima svoje ,·anjsko (?ahir) i unutrašnje (batin) značenje.

U svojoj poslanici, el-Kušejri navodi da je on bio prvi koji je islamski monoteizam (at-tawbid) objasnio u sufijskom značenju,
prvi koji je dao definiciju sufijskih pojmova ··ekstaza" (al-wagd) i "slušanje" (as-sama)* i prvi koji je u iskazivanju svoga stanja
počeo koristiti aluziju (ar-ramz). Budući da je bio u čvrstim ~ezama sa batinijskim ismailijama (a/-isma'iliyya al-batiniyya)* i
tajnom organizacijom Ihvanu-s-safa' (i!Jwan 8.$-~afii)* koji su baš u to vrijeme vodili živu aktivnost i pozivali u svoje zalutale mezhebe (ma(}iihibuhum al-b8{ila)*, ni on nije mogao izbjeći utjecaju njihova učenja Tako je i on počeo govoriti o skrivenom znanju ( •iJm albatin), bogomdanom znanju (aJ-•iJm a/laduni), sjedinjenju ( al-itti!Jad) i pripisivanju uzroka stvaranja muhammedijskom svjetlu ( an-niir al-mufJammadJ). Poznavanje koptskog jezika (al-luga al-qubtiyya)* pomoglo mu je da razriješi uklesane i nacrtane šifre na koptskim spomenicima u svome selu, što mu je omogućilo da prodre u tajne astrologije (funiin at-tangim), magije (assi!;. r) i zapisa (at-ta/asim) kojima se bavio. Zunniln je bio prvi sufija koji se posvetio izučavanju grčke kulture i neoplatonizma (ma(}hab al-aflatiiniyya al-gadida)*, a posebno Aristotelove teologije. Otuda je, pod utjecajem gnosticizma (gunasiyya)*, i izgradio svoju sopstvenu školu o spoznaji i gubljenju (ma(}habuhii al-b~$ D al-ma 'rifa wa al-fana)*.
Ehu Jezid el-Bistam'i, Taj :tbr b. 'Isa b. Adem b. Servešan, rođen u Bistamu u porodici medžusijskog porijekla (min 8$1
magasi)*. Njemu se pripisuju grozne izjave za koje mnogi istraživači opravdano sumnjaju da su, zaista, njegove. Takve su
izjave: "Izašao sam iz istine (al-!Jaqq) u istinu (al-!Jaqq) dok nisam začuo glas: 'O ti koji si Ja, obistinio si se u gubljenju u
Allahu! '" i "Slava meni, kako sam uzvišen!"koje nikome ko ih izgovori ne može biti oprošteno, bez obzira na to izgovorio ih u
stanju opijenosti (.fl !Jala said)* ili svijesti (.~alzW)*.



Šejhu-1-Islam Ibn Tejmijja ga je ubrajao u ovu vrstu, ali je sumnjao da su navedene i slične izjave, zaista, njegove, jer njegove
druge izjave upućuju na to da se pridržavao Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Za razliku od njega, neki učenjaci
sljedbenika sunneta i džema'ta ga svrstavaju u grupu zajedno sa el-Halladžom i esSuhraverdijem. El-Hakim et-Tirmizi, Ebn'Abdullah Muhammed b. 'Ali b. el-Husejn et-Tirmizi (umro 320/932.). Bio je prvi koji je počeo govoriti o završetku velajeta (batm al-walaya) o čemu je napisao i knjigu pod naslovom Satm al-wa/aya zbog koje je bio optužen za nevjerstvo i protjeran iz svoga grada Tirmiza. O njemu Šejhu-1-Islam Ibn Tejmijja kaže: "Neke sufije, kao što je elRakim et-Tirmizi, govore o "Pečatu evlija" (Satam al-awliyd) i veličaju njegovu slavu.



To je jedna od njegovih pogrešaka. Ipak, većina njegovih izjava je tačna, za razliku od Ibn 'Are bija koji je mnoge stvari pobrkao." (Magmu' al-fatawli; 1/363).
Njemu se pripisuje da je rekao: "I evlije (al-awliya)* imaju svoj pečat, kao što i vjerovjesnici (al-anbiya)* imaju svoj", čime je pripremio put islamskim filozofima poput Ibn 'Arebija, Ibn Seb'ina, Ibn Huda i et- Tilimsanija, da i oni počnu govoriti o "Pečatu evlija" (Satam al-awliyd) i tvrditi da je njegov položaj viši od položaja "Pečata vjerovjesnika" (Satam al-anbiya)*.



Treća vrsta ( at-tabaqa at-talita) predstavlja struju koja je tesavvuf pomiješala sa grčkom filozofijom (al-falsafa al-yOnaniyya) i počela iznositi učenje o utjelovljenju ( al-!Julal) , sjedinjenju (alitti! Jad) i panteizmu ( wa!Jda al-wugad), u smislu da je istinski bitak ( al-mawgud al! Jaqq) Allah, a sve ostalo samo lažne slike (~uwar za•ifa), iluzije (awham) i mašta ( ta!Jayyu/af), čime su se složili sa učenjem filozofa. Ova struja utjecala je na kasniju pojavu učenja o emanaciji (al-fayd)* i iluminizmu ( al-išraq)* koja su razradili el-Gazali i es-Suhraverdi. Zato se ova struja smatra jednom od najopasnijih i najkritičnijih faza kroz koje je prošao
tesavvuf, jer se sa njom iz faze inovacija u djelima prešlo na fazu inovacija u učenju, čime je tesavvuf u potpunosti izašao iz
okvira Islama. Među najpoznatije predstavnike ove struje ubrajaju se el-Halladž (umro 309/921.), es-Suhraverdi (umro
587/1191.), Ibn 'Arebi (umro 638/1240.), Ibn el-Farid (umro 632/1234.) i Ibn Seb'in (umro 667/1269.).
El-Halladž, Ehu Mugis el-Husejn b. Mensur el-Halladž (244/858. - 309/921.), rođen u Perziji kao unuk čovjeka koji je bio zaratustrovac. Odrastao je u Vasitu u Iraku.


Najpoznatiji je predstavnik učenja o utjelovljenju ( al-!Julal) i sjedinjenju (alitti! Jad). Optužen je za nevjerstvo (al-kuiP) i pogubljen raspećem zbog sljedeće četiri optužbe:
l. veze sa karamitima ( al-qarami{a),
2. izjave "Ja sam istina!" (ana al-!Jaqq),
3. ubjeđenja svojih pristalica da je bog i
4. izjave da hodočašće Kabe ne spada ufarz obavezu koja se mora izvršiti.

Njegov lik obavijen je mnogim tajnama. Bio je strog, tvrdoglav i fanatik. Napisao je djelo pod naslovom at- Tawasln koje je
redigirao i dotjerao francuski orijentalista Louis Massignon (1883-1962.).
Neki istraživači smatraju da su svi pripadnici ove struje u trećem stoljeću po Hidžri zastupali jedno te isto ezoterično učenje ( 'ilm batini w8./;id), samo što su ga neki prikrivali, poput eš-Šeblija koji je izjavio: "I ja i el-Husejn b. Mensnr - elHalladž
- smo zastupali isto mišljenje, s tim što ga je on javno iznosio, a ja prikrivao" - za razliku od drugih koji su ga, poput elHalladža,
javno iznosili i zbog toga- kako je jedna žena, za vrijeme njegova razapinjanja po el-Džunejdovu naređenju, po navodima
francuskog orijentaliste Massignona povikala: "Iskusili gorčinu željeza!"

6 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Саб 03 Мар 2012, 7:12 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Pojava sufijskih redova





Iranski sufija Ebn Se'id Muhammed Ahmed el-Mejhemi (357/968. - 430/1038.), učenik Ebn 'Abdurrahmana es-Se l emija bio
je prvi koji je postavio sistem organizacije sufijskih redova ( at-turuq tzy-~afiyya) i to na taj način što ga je učinio nasljednim.



Peto stoljeće se smatra nastavkom razvoja ideja iz prethodnih stoljeća.


One su se dalje nastavile širiti, najviše zahvaljujući pisanim djelima Ebn 'Abdurrahmana esSeiemija (umro 412/1021.) koja je Ibn
Tejmijja opisao riječima: "U njegovim knjigama -ima vjerodostojnih predaja i prenesenih izreka koje mogu koristiti u vjeri (ad-din)*, ali i slabih predaja i neprihvatljivih izreka koje mogu štetiti onome ko nema iskustva. Neki se ljudi oklijevaju služiti njegovim predajama." (Magmu' al-fatawii, 11578).


Za njega navode da je izmišljao hadise koji idu u prilog sufizma.
U periodu od druge polovine petog do početka šestog stoljeća po Hidžri, u doba Ebu Hamida el-Gazalije, poznatog još i pod nadimkom Hudždžetu-1-Islam (umro 505/1111.), tesavvuf je počeo zauzimati svoje mjesto i kod onih koji su sebe smatrali
sljedbenicima sunneta (ahi as-sunna). Time je završena etapa pionira tesavvufa koji su začeli učenje zasnovano na neislamskim
načelima.

Među najpoznatije predstavnike ove faze tesavvufa, čije se učenje održalo sve do danas, spadaju:

Ebu Hamid el-Gazaii, Muhammed b. Muhammed b. Muhammed b. Ahmed etTiisi, poznat JOS i pod nadimkom Hudždžetu-1-Islam ( 450/1058. - 505/1111.), rođen u Tusu u pokrajini Horasan. Odrastao je u sredini preplavljenoj raznim učenjima i mezhebima (al-magahib) kao što su: 'ilmu- 1-kelam ( 'ilm al-kalam)*, filozofija (altalsata)*, batinije ( al-batiniyya)* i tesavvuf.
To mnoštvo raznih učenja i mezheba često je kod njega izazivalo zbunjenost i sumnju, što ga je za vrijeme boravka u Bagdadu,
natjeralo da se koleba između ova četiri mezheba. Putovao je u Džurdžan i Nejsabur, bio nerazdvojni pratilac Nizamulmulka,
predavao na školi Nizamiji u Bagdadu, osamljivao se u munari velike džamije u Damasku, da bi se potom preselio u Jerusalim, zatim u Hidžaz, a onda se, ponovo, vratio u svoje rodno mjesto. Napisao je više djela, među kojima treba spomenuti: Tahatut al-18/asifa, a!-Munqig min ag-galal i, svakako, njegovo najpoznatije i najvažnije djelo lbya 'ulam ad-din. El-Gazali se smatra utemeljivačem škole otkrovenja (al-kaši) u spoznaji (fT alma 'rita) koja je zastavu tesavvufa iz ruku perzijskih elemenata predala u ruke sunnijskih elemenata. Među njegove najvažnije zasluge spadaju: obaranje grčke filozofije i razotkrivanje rugla batinijskog
učenja koje je defmitivno raskrinkao u svojoj knjizi al-Musta~hari poznatoj još i pod nazivom Paga 'ib al-batiniyya. Opisujući
posljednju fazu njegova života, nakon povratka u rodni grad Tus, njegov učenik 'Abdulgafir el-Farisi kaže: !amo se bio potpuno posvetio proučavanju Poslanikova hadisa, druženju sa učenjacima hadic:a i čitanju dvaju Sahiha - od Bubarije i Muslima - koji su najbolji argument Islama." Učinio je to nakon druženja u svome gradu sa učenjacima hadisa kao što su: Ebu Suhe j l Muhammed b. 'Abdullah elHafsi, pred kojim je proučavao Buharijin Sahih i el-Kadi Ebii el-Feth el-Hakimi etTusi, pred kojim je proučavao Eho Dawiidov Suncn. (Tabaqat as-Sabki, IV/110). U ovoj fazi je napisao svoju knjigu pod naslovom Ilgam al- 'awiim 'an 'Hm alka/ am u kojoj je napao 'ilmu-1-kelam ( 'ilm al-kaliim)* i njegov put, a stao u odbranu škole ( al-ma{/hab)* prvih generacija muslimana (as-saJaf) i njihovog pravca (almanhag)*. On u njoj, izmedu ostalog, kaže: "Najbolji dokaz da je škola prvih generacija muslimana (as-sa/af) najispravnija je to što svako suprotstavljanje njoj predstavlja novotariju ( al-bid'a)*, a svaka novotarija je pokuđena, jer vodi u zabludu. Upuštanje običnog svijeta u interpretaciju (at-ta 'wil)*, kao i njegovo navođenje od strane učenjaka (da to čini) je pokuđena novotarija. Za razliku od toga, neupuštanje je po sunnetu pohvaljeno" (v. str. 96).
U ovoj knjizi, on je, takoder, odustao od svoga ranijeg učenja o otkrovenju (al-kaši)*, postizanju osobina i stupnja vjerovjesništva ( an-nubuwwa) i oslanjanja u tumačenju (Dat-ta'wll) ili dokazivanju na otkrovenje (al-kaši) koje je ranije smatrao ciljem masa.


Šesto stoljeće po Hidžri predstavlja stvarni početak sufijskih redova i njihova širenja iz Irana na ostale istočne oblasti islamskog svijeta. U njemu se pojavio kadirijski red čije se osnivanje pripisuje 'Abdulkadiru el-Gejlaniji (umro 561/1166.) koji je imao 49 sinova. Njih jedanaest pronijeli su i proširili njegovo učenje širom islamskog svijeta. lako se sa njim nikada nije mogao sresti, njegovi sljedbenici smatraju da je on grubu suknenu odjeću (al-birqa) i tesavvuf preuzeo od el-Hasana el-Basrija, a ovaj od 'Ali b. Ebn. Taliba, r.a.



Oni mu, takoder, pripisuju neke stvari koje su svojstvene samo Uzvišenom Allahu, kao što su: poznavanje tajni i nevidljivog svijeta (ma 'rifa al-gayb), moć oživljavanja umrlih (i/Jyii' al-mawta) i utjecanja na svijet i dok je bio živ i poslije smrti ( t~arrufuha fi
al-kawn !Jayyan wa mayyitan), kao i odredene zikrove, virdove i grozne izjave.
Medu njih spada i njegova izjava na jednom skupu:
"Ova moja stopala (qadaml hiigihi) su na vratu svakog Allahovog prijatelja ( waliyyulliih)."
Imao je običaj reći: "Ko u brizi zatraži moju pomoć, ja ću mu je razbiti, ko me spomene u nedaći, otkloniću mu je i ko u moje ime zatraži kakvu potrebu, ja ću mu je ispuniti." Očito je da u ovakvim izjavama ima elemenata višeboštva i prisvajanja božanstvenosti ( iddi'ii' ar-rubabiyya).



- Es-Sejjid Muhammed Rešid Rida kaže: "U nekim predajama, Šejhu Gejlaniji se pripisuju takva čuda ( al-karamiif) i natprirodne
sposobnosti (!Jawiiriq al- 'iidiif) koje se pored njega ne pripisuju nikome drugom. S obzirom na to da ona nemaju nikakvu osnovu ni dokaz, kritičari predaja se na njih i neosvrću." (Dar al-ma 'arif al-islamiyya, XI/171)



U ovom periodu je došlo i do pojave rufaijskog reda (at-{a.rlqa ar-ruta'iyya) koji se pripisuje Ebn. el-'Abbasu Ahmedu b. Ebu
el-Husejnu er-Ruta'iji (umro 540/1145.).



Ovaj red poznat je i pod imenom beta'ihije (al-bata 'i!Jiyya) koje je dobio po oblasti Beta'ih (močvarnom predjelu oko Eufrata i Tigrisa izmedu Base i Vasita) u Iraku, gdje se prvi put i pojavio. Oko njegova imena - kao uostalom i oko imena osnivača drugih
redova - sufijski autori su ispleli cijelu mrežu mitskih priča i legendi, koje ga veličaju i uzdižu do stepena božanstva (maqiim ar-rubabiyya). Tako se za njega kaže: "Bio je stožer stožera ( qutb al-aqfiib)* na Zemlji, pa je potom postao stožer nebesa,
te da su na kraju, na njegovoj nozi, svih sedam nebesa postali kao halhale." (Tabaqat aš-Ša'rani, str. 141 i Qalada al-Gawahir, str. 42) Iako se više puta ženio, er-Ru!a'i nije imao djece, pa ga je, poslije njega, u vođenju reda naslijedio 'Ali b. 'Usman
(umro 58411188.), a ovoga 'Abdurrahman b. 200 'Usman (umro 604/1207.). Hafiz ez-Zehebi navodi da se njegovi sljedbenici odlikuju čudnim stanjima i pokazivanjem neobičnih stvari, te na kraju dodaje: "Ipak, medu njegovim pristalicama ima i dobrih i loših." U ovom stoljeću pojavili su se ples i drugi čudni postupci sufi ja u ekstazi ( aššata! Jat) i hereza (zandaqa)* Šihabuddin
Ebo el-Futo.h Muhjiddin b. Hasana esSuhraverdija (54911154. - 587/1191.), osmvaca filozofske škole iluminizma
(Madrasa al-išriiq al-falsafiyya), koja je nastala na sprezi učenja drevnih perzijskih religija i njihovih dualističkih učenja, s
jedne, i grčke filozofije neoplatonizma sa svojim učenjem o emanaciji (al-fayd) i neprekidnom pojavljivanju (~--?Uhar almustamirf), s druge strane, zbog čega su ga islamski učenjaci iz Halepa optužili za herezu (az-zandaqa)*, lišavanje Boga svih
Njegovih atributa (at-ta 'til)*, vjerovanje u filozofsko učenje o iluminizmu (al-falsafa 11-išriiqiyya)* i sultanu Salahuddinu elEjjobiji
poslali pismo u kome su ga optužili za nevjerstvo (kufiJ* i herezu (zandaqa)*, na osnovu čega je ovaj naredio da se, kao
otpadnik od Islama (riddatan), pogubi. Njemu se pripisuje suhraverdijski red sa svojim učenjem o emanaciji (al-fayd)* i neprekidnom pojavljivanju (~--?Uhar almustamid). Medu njegova najpoznatija
pisana djela se ubrajaju: .f.likma al-išriiq, Hayiikil an-nOr, at-Ta 'wiliit al- 'aršiyya i alMaqiimiit.

Pod utjecajem nagomilanog učenja sufijskih škola tokom minulih stoljeća, Ibn Arebi, Ibn el-Farid i Ibn Seb'in su uspjeli ponovo oživjeti učenja Mensn.ra elHalladža, ZunnOna el-Misrija esSuhraverdija.



U sedmom stoljeću po Hidžri, tesavvuf se proširio i na tlu Andalusa, gdje je Ibn 'Arebi et-Ta'i el-Endelusi postao jedan od najprepoznatljivijih simbola sufizma, toliko poznat da je dobio nadimak aš-Šay!J al-Akbar (Najveći Šejh). Muhjiddin b. 'Arebi, eš-Šejh elEkber (560/1165. - 638/1240.) je bio najpoznatiji učitelj škole panteizma (madrasa wabda al-wugad). Sebe je smatrao "Pečatom evlija" Cf#tam al-awliya }*. Rođen je u Andalusu, odakle se preselio,prvo, u Egipat, a odatle otišao na hadždž, zatim u Bagdad, i na kraju se nastanio u Damasku gdje je i umro. Tamo je i ukopan, gdje se nalazi njegovo turbe koje se od strane sufija rado posjećuje . Zastupao je teoriju o savršenom čovjeku (al-insiin alkami/) koja se zasniva na učenju da se od
svih stvorenja jedino na čovjeku mogu pokazati svi Božiji atributi (gami' a~-~ifat al-ilahiyya), ukoliko uspije poronuti u
Božiju jednoću ( wa!Jdaniyyatullah). Napisao je mnogo djela. Neki smatraju da njihov broj iznosi blizu 400, što u formi knjiga, što poslanica. Neka od njih čuvaju se u Biblioteci Jflsuf-aga u Konji i nekim drugim bibliotekama u Turskoj. Među njegova
najpoznatija pisana djela ubrajaju se: Rub al-qudus*, Targuman al-cšrak*, al-Futabat al-makkiyya i Fu$0$ al-bikam.
Ebfl el-Hasan eš-Šazeli (593/1196. - 656/1258.). U svom traganju za znanjem, u početku je bio nerazdvojan od Ibn 'Arebija.
Međutim, njih dvojica su se kasnije razišli, jer se Ebu el-Hasanu više dopalo elGazalijino učenje o otkrovenju (fi al-kašfj*,
za razliku od Ibn 'Are bija kome .se više dopadalo el-Halladžovo i Zunnun elMisrijevo učenje. Obje ove škole sve do
danas među pripadnicima sufijskih redova, koji često miješaju njihova učenja, imaju svoje pristalice. Među najpoznatije učenike
škole el-Hasana eš-Šazelije spadaju: Ebu el· Abbas el-Mursi , Ibrahim ed-Dusuki i Ahmed el-Bedevi. Kod pristalica ove škole sve do danas je primijetno naglašeno odobravanje i interpretiranje Ibn 'Arebijevih izjava i učenja.

U sedmom stoljeću po Hidžri, također se sa svojim mevlevijskim redom pojavio Dželaluddin ar-Rumi u Turskoj.

Osmo i deveto stoljeće po Hidžri, uglavnom je obilježeno daljom razradom i komentiran jem llin 'Arebijevih i Ibn elFaridovih djela. U njemu nije zabilježena pojava nijedne nove originalne teorije u sufizmu. Devetom stoljeću po Hidžri pečat je dalo prepletanje i miješanje učenja ove dvije škole.
U ovom periodu, sa svojim nakšibendijskim redom pojavio se i Muhammed Beha 'uddin en Nakšibendi.

Deseto stoljeće po Hidžri je također bilo stoljeće dalje razrade i komentiranja Ibn 'Arebijevih djela. U njemu je došlo do
povećanog, pa i pretjeranog interesiranja za biografije najpoznatijih učenjaka tesavvufa. Najpoznatiji autobiografski sufijski pisac ovog stoljeća bio je 'Abdulvehhab eš-Ša'rani.



U narednim stoljećima došlo je do prave zbrke u miješanju raznih sufijskih učenja - naročito dvije spomenute škole - širenja anarhije među njima i do pojave perioda derviša.

Među najprepoznatljivija obilježja kasnijih stoljeća tesavvufa spada pojava novih nadimaka i titula sufijskih šejhova, kao što su: Šayb as-sagada, Šayb mašayib itd., i do pojave sufijskih loza i porodica kao svojevrsnih ogranaka pojedinih redova, sa znatnom dozom neovisnog djelovanja uz znanje halifa.


U ovom periodu došlo je do izdavanja prvih zakonskih uredbi i pokušaja administrativnog ustrojstva sufijskih redova pod zajedničkom upravom. Taj proces započet je fermanom izdanim od strane egipatskog valij e Muhammeda 'Ali-paše, kojim je on Muhammeda el-Bekrija imenovao za nasljednika svoga oca na položaju šejha bekrijskog reda i dao mu pravo nadzora nad radom svih sufijskih redova, tekija, zavija i džamija sa turbetima, te pravo izrade i donošenja programa pouke koja se u njima izvodila, čime je on pokušao potkopati ovlasti Šejhu-1- Azhera i azherske uleme. Organizacija i administrativno ustrojstvo sufijskih redova nastavilo se razvijati, sve dok na kraju nije uspostavljeno Vrhovno vijeće sufijskih redova u Egiptu.

Među najpoznatija sufijska imena ovog perioda spadaju: Abdulgan'i en-Nablusi, Ebu es-Su'ud el-Bekri , prvi koji je neslužbeno ponio titulu vrhovnog šejha svih sufijskih redova Egiptu, Ebu el-Huda es-Sajjadi er-Rufa'i, Omer el-Futi et-Turi es-Senegali el Ezheri et-Tidžani, za koga treba napomenuti da je kao misionar Islama djelovao među neznabožačkim plemenima, daje od svojih
pristalica formirao vojsku za borbu protiv neznabožaca, da je sa njima vodio ratove i uspio zauzeti kraljevstvo Segou (u
današnjem Maliju) i pokrajinu Mas'ina.
Muhammed 'Usman el-Mirgan'i , o kome će biti više riječi kada budemo govorili o hatemijskom redu, Ebu el-Fejd Muhammed b. 'Abdulkeb'ir el-Ketani , poznati fakih, filozof i sufija iz Fesa u Maroku. Osnivač je ketanijskog sufijskog reda . Islamski učenjaci iz Fesa kritizirali su neka od njegovih shvaćanja i proglasili ih krivovjernim.
Ahmed et-Tigan'i o kome će biti više riječi kada budemo govorili o tidžanijskom redu. Hasan Ridvan, autor poznatog sufijskog spjeva u redžzu pod naslovom Rawg alqulub al-mustatab. Salih b. Muhammed b. Salih elDža'fer'i es-Sadiki koji se nakon odlaska u Egipat i upisa na el-Azher, uključio u red Ahmeda Sunusija. Sufijsku i tarikatsku naobrazbu stjecao je pred Šejhom Muhammedom Behitom elMut'iom, Šejhom Habmullahom eš-Šenkitijem i Šejhom Jusufom ed-Dedževijem.

7 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Нед 04 Мар 2012, 4:34 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб



[center]Ideje i ubjeđenja:





Izvori sufijskog učenja su:




Otkrovenje ( al-kašf) - Sufi je se na otkrovenje ( al-kašf)
oslanjaju, ne samo kao na pouzdan izvor znanja i spoznaje nego ga smatraju i
vrhuncem ibadeta.


Pod sufijskim otkrovenjem, između ostalog, se podrazumijeva:


l. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
(an-Nabi) - tj. dobijanje znanja direktno od njega, bilo na javi ili u snu.


2. Hidr, a.s., (al-higr), o čijoj pobožnosti i
bogobojaznosti među sufijama kruže mnoge priče. Oni smatraju da se od njega mogu
naučiti šerijatski propiSI, dobiti vjersko znanje, virdovi, zikrovi i razne vrline.


3. Nadahnuće (al-lham), bilo daje ono direktno od
Allaha - čime su oni stepen (maqam) sufije izdigli iznad stepena Vjerovjesnika,
jer vjeruju da evlija (alwali) dobija znanje direktno od Allaha, odakle ga
dobija i melek koji ga, potom, prenosi vjerovjesniku (an-nabi) ili poslaniku(ar-rasul).


4. Pronicljivost ( al-firasa) s kojom se raspoznaju
skrivene misli i razgovori duše.


5. Tajni glasovi (al-hawatifj od Uzvišenog Allaha,
meleka, dobrih džina, ·nekog od evlija (min abad awliya)*, Hidra ili Iblisa,
koji se čuju pomoću uha, u snu ili na javi, ili u stanju između sna i jave.


6. Putovanja i uspeća (al-isra'at wa alma 'ariff) pod
kojim sufi je podrazumijevaju evlijino uspeće u viši svijet (al- 'a/am
al'ulawi), njegovo kruženje po njemu i donošenje iz njega svakojakih znanja i
tajni.


7. Osjetilnog otkrovenja ( al-kašf al-!Jissi), tj.
otkrivanjem pravog stanja bitka (kašf Jaqa'iq
al-wugud)* dizanjem fizičkih zastora ( al-!Jugub al-!Jissiyya) sa srca i očiju.


8. Snovi i snoviđenja (ar-ru'ya wa almanama na koja
se sufije najčešće oslanjaju, tvrdeći da preko njih od Uzvišenog Allaha, Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog od svojih šejhova dobijaju znanje o vjerskim
propisima.





Osjećanje (ag-gawq) koga ima dvije vrste:


l. Opće osjećanje (ag-gawq al- 'iimm) koje je svojstveno za
sva stanja i sve stupnjeve. El-Gazali u svome djelu alMunqid min ag-dfa/ smatra
da putnikisposnik ( as-sabk) može osjetiti unutrašnji smisao vjerovjesništva
(!Jaqlqa an-nubuwwa) ina odsjedanjima na putu spoznati njegove osobenosti.


2. Što se, pak, tiče posebnog osjećanja( ag-gawq al-ba$$),
on je kod svakog sufi je različit, shodno različitosti njihovih stupnjeva, jer
se, prvo, počinje kušati, a onda piti.





Ekstaza (al-wagd), koja ima tri stupnja (maratib):


l . Stupanj prisutnosti ( at-tawagud),


2. Stupanj ekstaze (al-wagd) i


3. Stupanj nalaženja (al-wugad).





Učenje i od drugih vjerovjesnika (pored Vjerovjesnika
Muharnmeda, sallallahu alejhi ve sellem) i umrlih šejhova.






Sufijske ideje i
učenja su mnogobrojna i isprepletana, isto kao i njihove škole i redovi.


Ona se u najkraćim
crtama ogledaju u sljedećem:


U pogledu ,vjerovanja u Uzvišenog Allaha, sufije zastupaju
različita učenja.


Neki od njih, ko što su pristalice el- Halladžove škole
(nwjhab al-lfa/laJ) vjeruju u Njegovo utjelovljenje (al-!JulDl), drugi u
panteizam ( wa!Jda al-wugad) i nerazdvojivost Stvoritelja od NjegO\ih stvorenja,
dok se treći drže el-Eš'arijeva i elMaturidijeva učenja o Allahu i Njegovim imenima
i atributima.


U pogledu vjerovanja u Poslanika, sallallahu alejhi ve sell
em, (ar-rasol), ekstremne sufije (al-gula), također, zastupaju različita
učenja.


Neki od njih tvrde da
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dospio do njihova stupnja i stanja,
te da nije bio upućen u tajne i znanje sufizma kao što su upućene neke sufije.
U tom smislu su i elBistamijine riječi: "Mi smo zagazili u more, na čijoj
obali su se zaustavili vjerovjesnici."


Drugi, kao što su Ibn 'Are bi i njegovi sljedbenici, tvrde
da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kupola svemira ( qubba
al-kawn), da je on Allah koji je zasjeo na Aršu, da su: nebesa, Zemlja, Arš, Kursi
i sva stvorenja stvoreni od njegova svjetla, te da je on (tj. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem) prvo stvorenje (awwal mawgad).


Treći, opet, takvo shvaćanje ne samo da ne prihvaćaju, nego
i odbacuju. Međutim, oni - iako vjeruju u njegovu ljudsku prirodu i poslanstvo
- dozvoljavaju njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, uzimanje za posrednika između
sebe i Uzvišenog Allaha na način koji je u suprotnosti sa vjerovanjem sljedbenika
sunneta i džema'ta ( 'aqida ahi as-sunna wa al-gama'a)


U pogledu vjerovanja u evlije (al awliya) sufije, također,
imaju najrazličitija shvaćanja.


Tako neki evliju
(a/-wali) uzdižu iznad stepena vjerovjesnika (annabi).


Drugi, opet, evliju u svim njegovim svojstvima izjednačavaju
sa Bogom, tako da je evlija u stanju stvarati (ya!Jiuq), davati nafaku
(yarzuq), davati život (yu!Jyi) i smrt ( wa yumm) te vladati svemirom (wa yata$arraffi
al-kawn).


Neke sufije prave podjelu u stupnjevima odabranosti
(al-wi/aya) evlija. Tako među njima postoje stožeri (al-aq{ab), pomoćnici
(al-abda/) i odabranici (an-nugaba) koji se svake noći okupljaju na svome sastanku
( dlwiin) u pećini Hira i na njemu odlučuju o sudbinama.


Drugi , opet, u to ne vjeruju, ali evlije i dok su živi i
poslije smrti, ipak, uzimaju za svoje posrednike kod svoga Gospodara.


Naravno , sva ova i njima slična učenja, u suprotnosti su sa
učenjem Islama o odabranosti (al-wiliiya) koju Uzvišeni Allah pruža Svojim
prijateljima koji se drže propisa vjere (ad-din) , bogobojaznosti ( attaqwa), činjenja
dobrih djela , potpunog robovanja samo
Allahu, vjerovanja u ovisnost samo o Njemu i ubjeđenja da evlija (al-wali) nije
u stanju pomoći ni sam sebi , a kamoli drugome , kao što stoji u riječima
Uzvišenog , upućenih Svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem :


Reci: Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti
da nekome od vas neku korist pribavim. " ( AI-Ginn, 21.)


Sufije, također, vjeruju da se vjera (ad-din) sastoji iz:
Šerijata i hakikata, da je Šerijat samo
vanjski okvir vjere i vrata na koja svako ulazi, a da je hakikat njen unutrašnji smisao koji dokučuju samo oni
najodabraniji .


Po mišljenju sufija, sufizamje ujedno i put i hakikat.


Po sufijskom učenju, u tesavvufu mora biti prisutan duhovni
utjecaj, a on se može ostvariti jedino preko šejha od koga je sufija primio
tarikat.


Isto tako, u tesavvufu se mora prakticirati zikr ,
meditacija i usredsrediti razmišljanje na
viši svijet .


Po njima, najviši
stupanj u tesavvufu je stupanj evlije.


Sufije često govore o bogomdatom znanju koje je, po njihovom mišljenju , svojstveno
samo onima koji su na stupnju vjerovjesnika i evlija kao što je slučaj sa Hidr a.s., za koga je
Uzvišeni Allah rekao:


I nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i
onome što samo Mi znamo naučili (Al-Kahf, 65 .)





Gubljenje osjećaja u ekstazi





- Prvi koji je u Islamu počeo zagovarati ovakvo stanje bio
je Ehn. Jezid el-Bistami, koji ga je preuzeo od svoga Še j ha Ebii 'Alia es-Sindija.
Pod ovim stanjem se podrazumijeva potpuno utonuće u promatranju Božije veličine
(al-istih/lik iiUiihl' bi al-kuliyya), pri čemu čovjek gubi svaki osjećaj za
sebe i svijet oko sebe, osim za Allaha.


U tom smislu, el-Kušejri kaže da potpuno utonuće može
doživjeti samo onaj "nad kim potpuno zavlada snaga hakikata , do te mjere da od cijeloga svijeta koji ga
okružuje ne primijeti ni koliko je trun prašine".


Stupanj (maqiim) potpunog utonuća je stanje u kome se predodžbe putnika sufi j skog reda kreću između dvije potpune
suprotnosti: negiranja svake vrste Božije g nesavršenstva , s jedne, i dokazivanja
utjelovljenja i antropomorfizma , s druge strane.





Stupnjevi
ponašanja.



Među sufijama postoje razne kategorije: obični sufija ,
pobožnjak, isposnik itd., što znači da
svaka od ovih kategorija ima svoje metode, program i cilj .


Prvi stupanj ponašanja putnika u tarikatu je ljubav prema
Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a vodič na njemu je
slijeđenje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


Drugi stupanj je ugledanje na Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kao u najbolji uzor. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: Vi
u Allahovu Poslaniku imate divan uzor. (Al-A)Jzab , 21.)


Treći stupanj je pokajanje koje se ogleda u odustajanju od daljeg griješenja,
pokajanja za učinjena loša djela, čvrste odluke da se ona više nikada neće ponoviti
i, ukoliko se prema nekome drugom pogriješilo, izmirenje računa sa njim.


Položaji su
duhovna stajališta kroz koja putnik-sufija prolazi na svome putu do Allaha. Na
svakom od njih on se - boreći se da se što bolje očisti i duhovno unaprijedi -
zadržava određeno vrijeme dok ne pređe na sljedeće. Svaki sufija na svome putu
mora proći kroz fazu borbe i čišćenja .
Oni između učenika i Uzvišenog Allaha,
kao prepreke smatraju četiri stvari:


Imetak, ugled, oponašanje drugog i neposlušnost .


Stanja su, kako je neko od sufija rekao:
"Povjetarci koji, na njegovom putu, nježno zapuhnu putnika, pa se uz njih nekoliko
trenutaka odmori i odahne, a onda
ostavljajući iza sebe miris nestanu nakon čega duša nestrpljivo čeka da
ponovo naiđu i zapuhnu ugodnim mirisom."


El-Džunejd je rekao:
"Stanje je kratki osjecaj koji srce obuzme ali se ne zadržava."


Stanja su bogom dani
darovi , a položaji zasluge . U tom
smislu su i riječi sufija: "Stanja izviru iz vrela milosti i dobrote , a položaji
se stječu trudom."


Pobožnost se
ogleda u tome da putnik ostavi sve u što
sumnja. Odnosi se na jezik (tj. riječi), srce i djela.


Skromnost se
sastoji u tome da čovjeku ovaj svijet bude na dohvat ruke, a srce predano onome
što je u Allahovoj ruci. Neko od sufija je, u tom smislu, o skromnosti rekao:
"Istinu govori taj i taj. Allah mu je srce očistio od dunjaluka i dao mu
ga u ruke, i njegovoj vanjstini ''


Čovjek istovremeno može biti i bogat i skroman, jer se pod
skromnošću ne podrazumijeva siromaštvo. Otuda ni svaki siromah nije skroman
(zahid) niti svaki skroman čovjek siromah .


Skromnost se dijeli na tri stepena:


l. Ostavljanje onoga što je zabranjeno, i to je skromnost
običnog svijeta .


2. Ostavljanje pretjerivanja u onome što je dozvoljeno, i to
je skromnost odabranih.


3. Ostavljanje svega što čovjeka zaokuplja od razmišljanja o
Uzvišenom Allahu, i to je skromnost onih koji su istinski spoznali Allaha .


Pouzdanje u Allaha. Sufije kažu: "Pouzdanje je početak, predaja sredina, a prepuštanje kraj, ukoliko pouzdanje u Allaha, uopće, može
imati kraj." Sehl etTesetturi kaže:
"Pouzdanje u Allaha je prepuštanje Uzvišenom Allahu da bude ono što On
hoće da bude."


Ljubav - El-Hasan elBasri kaže: "Znak ljubavi je
slaganje sa voljenim, utrkivanje u svemu na njegovim stazama, približavanje
njemu na sve moguće načine i bježanje od svega što mu se ne sviđa."


Zadovoljstvo - Neko od sufija je rekao: "Vrhunac
zadovoljstva sa Allahom je da čovjekovo srce ostane mimo na svaki Allahov sud i
odredbu." Neko drugi je rekao: "Zadovoljstvo je posljednje stanište na
putu sufi je . Iza njega dolaze stanja gospodara srca , poniranje u nevidljive
svjetove i preispitivanje tajnih misli
radi prečišćavanja zikra i upoznavanja sa stvarnim značenjem stanja .


Izraz "mašta " sufije koriste za
razumijevanje Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, sve dok putnik ne dođe do
sigurne spoznaje. Ona ima tri stepena:


l. 'Jim al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja preko
tradicionalnog dokaza; ajeta ili hadisa, kao što stoji u riječima Uzvišenog:


Ne valja tako, nek znate pouzdano. (At-Takatur, 5.),


2. 'Ayn al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja putem
gledanja okom ili otkrovenja , kao što stoji u riječima Uzvišenog:


I još jednom, doista ćete ga jasno vidjeti (At-Takatur, 7.)
i


3. .ffaqq al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja
stečena putem kušanja , kao što stoji u riječima Uzvišenog:


Sama je istina, zbilja, sve ovo zato hvali ime Gospodara
svoga Veličanstvenog! (Al-Waqi'a, 96.)


Što se tiče vlasti, vladanja i politike, sufijski metodu u
tom pogledu ne dozvoljava suprotstavljanje zlu i vlasti vladara, jer je po
njihovom mišljenju odnose među Svojim robovima uredio Sam Allah onako kako On
hoće. Možda najopasniju stvar u sufijskom vjerozakonu predstavlja njihov sistem odgoja , jer kroz
njega potpuno ovladaju razumom svijeta do te mjere da ga potpuno negiraju, i to
na taj način što nove pristalice u tesavvuf uvode postepeno i uz
krajnjuučtivost i ljubaznost, zatim im se do granice strahopoštovanja
preuveličava uloga i značaj tesavvufa i njegovih predstavnika, zatim prikrivanjem
i zapetljavanjem pojedinih pitanja, zatim sa postepenim upoznavanjem s učenjem
tesavvufa i na kraju uvezivanjem u red , a time i zatvaranjem svih puteva za
izlazak iz njega.





Škole sufizma su:


Škola asketizma čije
su pristalice isposnici , askete , pobožnjaci i plač ljivci. Među najpoznatije predstavnike ove
škole spadaju: Rabi'a el-'Adevija, Ibrahim b. Edhem i Malik b Dinar.


Škola otkrovenja i spoznaje koja se zasniva na učenju da zdrava logika ntje sama dovoljna za stjecanje znanja i spoznaju
pravog smisla postojećeg svijeta, jer se čovjek kroz treniranje duše razvija do granice skidanja zastora neznanja sa
njegovih očiju, kada mu se počnu ukazivati stvari u njihovom pravom smislu i pokazivati
na ogledalu srca. Lider ove škole je Imam Ebu Hamid el-Gazali.


Škola panteizma . Lider ove škole je Muhjiddin b. 'Arebi koji
je, između ostalog, rekao: "Od provjerenih istraživača je dokazano da u bitisanju postoji samo Allah. Mi i ako postojimo,
postojimo po Njemu. Od bitka koji postoji po Istinskom Bitku samo istina dolazi.
Istinski bitak je zapravo samo jedan. Ne
postoji ništa što je Njemu slično, jer je nezamislivo da postoje dva različita
ili slična bitka."


Škola sjedinjenja i utjelovljenja čiji je lider el-Halladž. U ovoj školi
očevidan je utjecaj indijskog i kršćanskog misticizma, jer sljedbenik ove škole
vjeruje da se Allah utjelovio u njemu i
da se on sjedinio s Allahom. U tom su smislu
poznate el-Halladžove riječi: "Ja sam Istina." I: "U džubetu
nije niko drugi do Allah." Ovome treba dodati i druge slične izraze i
nekontrolirane pokrete ( aš-šata!Jaf) koji se kod njih javljaju u trenucima
opijenosti vinom osvjedočenosti , kako ga oni nazivaju.
[/center]

8 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Вто 06 Мар 2012, 6:42 am

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Sufijski redovi:
Gejlanije. Gejlanijski red se pripisuje 'Abdulkadiru el Gejlaniji. Ukopan je u Bagdadu, gdje svake godine njegov grob, nadajući se sreći, posjećuju mnogi od njegovih sljedbenika. Bio je dobro načitan i upoznat sa znanostima koje su se u njegovo vrijeme izučavale i njegovale. Njegove pristalice mu, kao što smo ranije rekli, pripisuju

mnogobrojna čuda . Njegov red je dosta doprinio u podizanjuislamskih centara koji su odigrali velikuulogu u širenju Islama u Africi i zaustavljanjuprodora sve jačeg evropskog utjecaja na

arapskom magrebu.



Rufli'ije. Rufli'ijski red osnovao je Ahmed er-Ru:ra'I iz plemena Rufli'a u Maroku. Prilikom izvođenja zikra, u pokazivanju čuda , pripadnici rufli'ijskog reda upotrebljavaju sablje i vatru. O njima Šejh el-Alnsi u svome djelu Gaya al-amanl fi ar-radd 'ala an-Nabhanl kaže: "U ovo vrijeme najopasniji ljudi po vjeru i državu su pripadnici rufa'ijskog reda. nema novotarije, a da je oni nisu uveli. Sav njihov zikr se ogleda u plesu, pjesmi, obožavanju svojih šejhova i traženju

utočišta mimo Allaha, dok su im sva djela vezana za hvatanje i igru sa zmijama." Rufli'ijsko učenje se u mnogo čemu podudara sa ši'ijskim . Tako npr. rufli'ije vjeruju u Dža'ferovu knjigu , u dvanaestericu imama i u svoga šejha Rufli'iju kao trinaestog imama. Pored toga, kao i ši'ije, na Dan ašure priređuju ceremoniju žalosti itd. Ovo, uprkos tome što se šejh njihova reda- Šejh Ahmed Rufli'i - snažno zalagao za pridržavanje Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i izbjegavanje novotarija u vjeri. U tom smislu su i njegove riječi: "Nijedan narod nije zanemario sunnet i borbu protiv novotarija, a da Allah nad njim ni je dao vlast neprijatelju, i nijedan narod nije podržao sunnet i borio se protiv novotarija i njihovih pobornika, a da mu Allah nije ulio strahopoštovanje, pružio Svoju pomoć i pomogao da se popravi." Rufli'ijski red najviše je raširen u Zapadnoj Aziji.



Bedevije. Bedevijski red osnovao je Ahmed el-Bedevi. Rođen je u Fesu u Maroku. Poslije obavljanja hadždža, prvo je otišao u Irak, a otuda se preselio i nastanio u Tanti (Egiptu) gdje je ostao sve do svoje smrti. U Tanti se nalazi i njegovo turbe koje njegovi sljedbenicu rado posjećuju i tamo - kao što je slučaj i sa drugim sufijskim evlijama - jednom godišnje priređuju ceremonijalnu proslavu njegova rođenja, prilikom koje se izvode razne novotarije, praznovjemi običaji i vjerom nedozvoljene stvari kao što su: molitve u njegovo ime, traženje od njega pomoći i blagoslova u njegovo ime itd, što vodi u višeboštvo koje izvodi iz vjere. Bedevijski red raširen je u pojedinim oblastima u Egiptu. Tamo postoje i ogranci ovoga reda kao što su: bujumije, šenavije, Nuhova djecai šu'bije. Pripadnici ovoga reda prepoznaju se po crvenim turbanima.



Desukije. Desukijski red osnovao je Ibrahim ed-Desuki koji je ukopan u gradu Desuku u Egiptu. Sufije vjeruju da je on jedan odčetiri stožerakoji upravljaju kosmosom.



Ekberije. Ekberijski red osnovao je Šejh Muhjiddin b. 'Are bi. Ovaj njegov red se zasniva na učenju o panteizmu, šutnji , povučenosti , gladovanju i bdijenju preko noći. Pripadnici ovoga reda se odlikuju po sljedećim trima osobinama: strpljivošću u podnošenju nedaća , zahvalnošću na izobilju i zadovoljstvom sa sudbinom.



Šazelije. Šazelijski red osnovao je Ebo Hasan eš-Šazeli. Rođen je u Selu 'Amara u blizini Mersije u Maroku, odakle se kasnije preselio u Tunis. Obavio je hadždž nekoliko puta i u međuvremenu boravio u Iraku. Umro je u pustinji 'Ajzab u južnom Egiptu na putu za hadždž. Za njega se kaže da je "olakšao put za ulazak u tesavvuf (af-farlqa)

običnom svijetu", jer je njegov red najlakši i najbliži običnom svijetu, bez puno zahtjeva za borbu i odricanje. Šazelijski red proširen je u Egiptu, Jemenu i nekim drugim arapskim zemljama. Šazeliju posebno

poštuju i duboko vjeruju u njegov evlijaluk stanovnici lučkog grada Moke u Jemenu. Šazelijski red, također, je rasrren u Marakešu u Maroku, Zapadnom Alžiru, Sjevernoj i Zapadnoj Africi.



Bektašije su sufijski red kome su pripadali uglavnom Turci Osmanlije. Danas je raširen u Albaniji. Bektašijski red po svome učenju je bliži ši'ijskom nego sunnijskom tesavvufu. Ovom redu pripada velika zasluga za širenje Islama, naročito medu Turcima i

Mongolima. Imao je veliki utjecaj u Osmanskom carstvu, čak i medu osmanskim sultanima.



Mevlevije. Mevlevijski red osnovao je poznati perzijski pjesnik i sufija Dželaluddin er-Rumi. Rođenje u Belhu u Perziji, a ukopan u Konji u Turskoj. Pripadnici mevlevijskog reda poznati su po tome što u svome zikru koriste ples i muziku. Mevlevijski red raširio se u Turskoj i Zapadnoj Aziji. Medutim, od ovoga reda u današnje vrijeme ostalo je samo nekoliko tekija u Turskoj, Halepu i nekim zemljama na Istoku.



Nakšibendije. Nakšibendijski red je osnovao SejhBeha'uddin Muhammed b. Muhammed elBuhari,poznat i pod nadimkom ŠahNakšibend. Nakšibendijskired je lahak za prakticiranje, slično kao išazelijski. Raširen je u Perziji, Indiji iZapadnoj Aziji.



Melamitije. Melamitijski red osnovao je Ebu Salih Hamdan b.Ahmed b. 'Ammar, poznat još i pod nadimkom el-Kasar . Neki sljedbenici ovoga reda dozvoljavaju proturječenje duši u želji da se ona preodgoji i otklone njeni nedostaci. U posljednje vrijeme u Turskoj su se pojavile ekstremne pristalice ovoga reda koje, ne osvrćući se na vjerske propise o naredbama i zabranama, dozvoljavaju mnoge stvari koje su zabranjene, pa čak i ponižavanje pojedinih svetinja u Islamu.



Pored navedenih, postoji još mnogo drugih tesavvufskih redova, kao što su:

kana'ije ,

kajrevanije,

murabitije,

bešbešije,

senusije,

muhtarije

hatemijeitd..

bez sumnje,sve su to novotarijski redovi.

9 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Сре 07 Мар 2012, 4:27 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Sufijska tumaranja:

-Pripadnici nekih sufijskih redova, uvjereni da i to spada u tesavvuf, koriste razne načine u prizivanju duhova uključujući i mađioničarske trikove i obmanjivanje. Drugi se, opet, posvećuju podizanju turbeta i
drugih obilježja na grobovima "evlija", paljenjem svijeća, posjetama
njihovih grobova i traženju blagoslova potiranjem ruku njima itd. Sve su to novotarije za koje nema nikakva od Allaha objavljena dokaza.

-Pojedine sufije smatraju da su neke evlije oslobođene od vršenja vjerskih dužnosti, tj. Da više nisu dužni obavljati pojedine vjerske
obrede, jer su dospjeli na takav položaj (maqam) na kome im više nisu
potrebni. Takve svoje tvrdnje objašnjavaju time da - u slučaju da nastave sa izvršavanjem spoljašnjih vjerskih dužnosti - ne bi više bili u stanju očuvati ono što su postigli u nevidljivom svijetu i da bi im bavljenje sa vanjskim stvarima, odvraćalo pažnju sa unutrašnjih, duhovnih dostignuća.

- One koje je na takav način šejtan zaveo, el-Gazali je oštro kritizirao, podijelivši ih na sljedeće grupe (al-firaq):

l . Grupa koja je zavedena odjećom, izgledom i logikom.
2. Grupa koja je zavedena uvjerenjem da je ovladala spoznajom ,
osvjedočenjem istine i da je prošla kroz sve stanice puta i sva stanja.
3. Grupa koja se upustila u dozvoljavanje zabranjenog, stavila vjerozakon van snage, odbacila stanja i izjednačila ono što je dozvoljeno sa onim što je zabranjeno.
4. Grupa koja se pravda riječima: "Fizička djela
nemaju nikakve vrijednosti. Važno je ono što je u srcu, a naša srca su obuzeta ljubavi prema Allahu koja će nas dovesti do Njegove spoznaje. Mi se u dunjaluk upuštamo samo rukama, dok su nam srca kod Gospodara. Prema tome, mi svoje prohtjeve upražnjavamo samo u vanjskom smislu, a ne srcem“.

-Škola o apsolutnoj jednoći je nešto što u Islamu prije Ibn 'Are bija nije postojalo. On je udario temelje takvom učenju, osnovao njegovu školu i detaljno razradio njena učenja i stupnjeve. Napisao je više djela među kojima su mu najpoznatija.

-Što se tiče el-Halladža, on se smatra osnivačem škole sjedinjenja utjelovljenja. On je, između ostalog, rekao:
Ja sam onaj koji voli, a onaj koga volim sam ja,
Mi smo dvije duše uijelovljene u istom tijelu.
Kada ugledaš mene, ugledaš i Njega, a kada ugledaš njega, ugledaš i nas.

On je, takoder, rekao:
Svoju dušu si pomiješao sa mojom dušom, kao što se miješa vino sa vodom pitkom.
Kada nešto dodime Tebe, dodime i mene,
Dakle, Ti si, u svakom slučaju, ja.

-Sufije često upotrebljavaju izraze "pomoć" i "pomagač". U vezi sa ovim izrazima, Ibn Tejmijja je, kako se navodi u njegovom djelu Magma' al-fatawa (v. na str. 437.) dao sljedeću fetvu: "Što se tiče izraza "pomoć" i "pomagač" , oni su svojstveni samo Allahu. Budući da oni znače pomaganje onima koji pomoć mole od Allaha, niko ne može takvu pomoć moliti od nekoga drugog mimo
Njega, ma o kome se radilo; kako od Allahu bliskog meleka, tako ni od poslanikavjerovjesnika." Svi sufijski redovi se slažu da njihovi
sljedbenici moraju prakticirati zikr. U nakšibendijskom redu to je samo jedna riječ Allah!. U šazelijskom redu to su riječi; La ilahe il/allah!. Takav je slučaj i u drugim redovima uz dodavanje riječi istigllira i blagosiljanja Vjerovjesnika (tj. Donošenje salavata). Neke sufije u zanosu zikra izgovaraju samo riječ Ha (tj. Ličnu zamjenicu). U vezi s tim Ibn Tejmijja, kako se navodi u njegovom djelu Magma' alfatawa (v. na str. 229.), kaže: "što se tiče skraćivanja riječi zikra na samo jednu riječ Allah! ili zamjenicu Ha, za takvo nešto nema nikakve osnove, tim prije što to može biti spominjanje (giki) pojedinih vodećih
ličnosti i gnostika. Zapravo, to je put u svakojake vrste novotarija i
zabluda i izgovor za predodžbe nenormalnih stanja pobornika ateizma i sjedinjenja." Na str. 228 on, takoder, kaže: "Onaj ko kaže: Ya Ha! Ya Ha! ili Ha! Ha! itd., lična zamjenica Ha! koju izgovara može se odnositi samo na ono što on u srcu zamišlja, a srce može biti i na Pravom i na krivom putu."

-Pojedine sufije pokazuju čudna i neuobičajena djela. O tome Ibn Tejmijja na 494. str. spomenutog djela kaže: "što se tiče otkrivanja glave, uplitanja kose i nošenja zmija, to nije bio znak nijednog čestitog čovjeka, nijednog ashaba, nijednog tabi'ina, nijednog muslimanskog vode, ni iz ranijih ni iz kasnijih generacija, pa ni Šejha Ahmeda er-Rufii'ija, nego su takve stvari izmišljene, dugo nakon Šejhove smrti."
-On dalje, na 504. strani spomenutog djela, kaže: "Sto se tiče zavjetovanja umrlim vjerovjesnicima šejhovima i sl., ili njihovim grobovima, ili onima koji stanuju u blizini njihovih kaburova, to su zavjeti višeboštva i nepokornosti Uzvišenom Allahu."
-Na 506. strani spomenutog djela, on dalje kaže: "Zaklinjanje melekima, vjerovjesnicima, šejhovima, vladarima i bilo kim ili čim drugim, mimo Allaha, je zabranjeno."
- Na 505. strani spomenutog djela, on također kaže: "što se tiče bratimljenja muškaraca sa ženama koje im nisu ništa u rodu, njihova osamljivanja i zagledanja u
nihove ukrase, to je po jednoglasnom mišljenju svih muslimana zabranjeno. Onaj ko tu praksu uvede u vjeru je
šejtanski drug."

-O stepenu gubljenja osjećaja za sve oko sebe osim za Gospodara - tj. namjernom dovođenju u stanje gubljenja osjećaja.

- Ibn Tejmijja na 337. Strani spomenutog djela kaže: "Na ovom stepenu gubljenja osjećaja, može se desiti da neko izjavi: "Ja sam istina." Ili: "Hvaljen nek sam!" ili "U džubetu nije niko drUgi do Allah" - jer je izgubio osjećaj za svijet oko sebe . U ovakvim situacijama dolazi do opijenosti u kojoj se gubi sposobnost zdravog rasuđivanja, uz ostanak osjećaja slasti imana, slično kao što se dešava u opijenosti vinom ili ljubavlju. Kada u ovakvom slučaju neko od ovih izgubi zdrav razum, zbog nečega što samo po sebi nije zabranjeno, taj nije grešan ni odgovoran za riječi i djela koja su, inače, u normalnom stanju zabranjena, za razliku od slučaja kada je uzrok gubljenja razuma sam po sebi zabranjen. Kao što takve osobe nisu grešne, jer se njihove riječi i postupci ne mogu uzeti za svjesne i ozbiljne, isto tako nije dozvoljeno povoditi se za njima, nego ih treba tretirati kao posebnu kategoriju, kao što su oni koji nisu svjesni ili luđake, koji ne podliježu obavezama."

Što se, pak, tiče stepena gubljenja osjećaja za postojanje svega osim Allaha, on na 337. Strani spomenutog djela kaže: "Treće, gubljenje
osjećaja za postojanje svega osim Allaha, tj. priviđanje da postoji samo Allah i ništa više osim Njega, ni sa Njim ni bez Njega, je heretičko učenje o sjedinjenju kasnijih šejhova poput el Belijanija,
et- Tilimsanija, el-Konjevija i drugih koji za stvarnost tvrde da je On izvor i suština svega postojećeg i da ne postoji ništa osim Njega, ne u smislu da stvari postoje sa Njim i preko Njega, nego u smislu da je On izvor svega postojećeg što je nevjerstvo i zabluda"


Prekoračenja nekih pripadnika tesavvufa u današnje vrijeme:

Među najčešće vidove višeboštva zbog kojih se sufijama može zamjeriti su:

l. Pretjerivanje i preuveličavanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ličnosti,
2. Utjelovljenje i sjedinjenje,
3. Panteizam,
4. Pretjerivanje i preuveličavanje ličnosti evlija,
5. Mnoštvo lažnih tvrdnji, kao što su tvrdnja o neprekidnosti objave i
o njihovim odlikama na ovome i budućem svijetu,
6. Tvrdnja da su preokupirani zikrom i da nemaju vremena za saradnju na uvođenju Allahova vjerozakona u praksu niti za borbu na Allahovu putu, iako su i neki od njih imali velike zasluge u borbi protiv kolonijalizma, kao što je slučaj sa Emirom 'Abdulkadirom el-Džeza'irijem,
7. Olahko shvaćanje i često nepridržavanje šerijatskih propisa nekih koji sebe smatraju sufijama,
8. Pokornost i besprijekorna poslušnost prema šejhovima, priznavanje grijeha među sobom i potiranje po njihovim grobovima poslije smrti.
9. Pored navedenih, kod nekih sufija su prisutne i mnoge druge krajnosti o kojima Allah nije objavio nikakva dokaza. One se ogledaju u načinu .njihova izvođenja zikra pri čemu tresu tijelom, njišu se lijevo-desno i Allahovo ime, svaki put, izgovaraju odvojeno. Pored toga, oni tvrde da su njihovi šejhovi vidoviti, uzimaju ih za posrednike u ispunjavanju svojih potreba i u svojim dovama se pozivaju na njihov
položaj kod Allaha, kako za vrijeme života, tako i poslije njihove smrti.

10 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Чет 08 Мар 2012, 9:56 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Prekoračenja nekih pripadnika tesavvufa u današnje vrijeme:



Među najčešće vidove višeboštva zbog kojih se sufijama može zamjeriti su:



l. Pretjerivanje i preuveličavanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ličnosti,

2. Utjelovljenje i sjedinjenje,

3. Panteizam,

4. Pretjerivanje i preuveličavanje ličnosti evlija,

5. Mnoštvo lažnih tvrdnji, kao što su tvrdnja o neprekidnosti objavei

o njihovim odlikama na ovome i budućem svijetu,

6. Tvrdnja da su preokupirani zikrom i da nemaju vremena za saradnju na uvođenju Allahova vjerozakonau praksu niti za borbu na Allahovu putu, iako su i neki od njih imali velike zasluge u borbi protiv kolonijalizma, kao što je slučaj sa Emirom 'Abdulkadirom el-Džeza'irijem,

7. Olahko shvaćanje i često nepridržavanje šerijatskih propisa nekih koji sebe smatraju sufijama,

8. Pokornost i besprijekorna poslušnost prema šejhovima, priznavanje grijeha među sobom i potiranje po njihovim grobovima poslije smrti.

9. Pored navedenih, kod nekih sufija su prisutne i mnoge druge krajnosti o kojima Allah nije objavio nikakva dokaza. One se ogledaju u načinu .njihova izvođenja zikra pri čemu tresu tijelom, njišu se lijevo-desno i Allahovo ime, svaki put, izgovaraju odvojeno. Pored toga, oni tvrde da su njihovi šejhovi vidoviti, uzimaju ih za posrednike u ispunjavanju svojih potreba i u svojim dovama se pozivaju na njihov

položaj kod Allaha, kako za vrijeme života, tako i poslije njihove smrti.

11 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Саб 17 Мар 2012, 11:35 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Akaidski i idejni korijeni:





Učenje o sufi j skoj borbi je
veoma staro i datira od ondakada je
čovjek osjetio potrebu za borbom sasobom i svojim prohtjevima.


Nema
sumnje da su stvari koje zagovaraju sufije kao što su: skromnost, pobožnost,
pokajanje, zadovoljstvo itd. uzete iz Islama, da Islam
podstiče na njih i rad na njihovom postizanju. Međutim, sufije


u
svome prakticiranju spomenutih stvari, postupaju
drugačije nego što o njima uči Islam, tako što pod ove pojmove uvode
shvaćanja
i ponašanja koja su u suprotnosti sa onim kako su ich
shvaćali
i prakticirali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,i njegovi drugovi.


Međutim, pojedina sufijska učenja kao što su: učenje o utjelovljenju,


sjedinjenju
i gubljenju
osjećaja za svijet oko sebe, kao i primjena iscrpljujućih metoda borbe u nekim redovima, su uvedena iz drugih


neislamskih
izvora kao što su: hinduizam,
đainizam, budizam, platonizam, zaratustrizam i kršćanstvo, na što ukazuju i brojni istraživači tesavvufa, kao što su:


-
Orijentalista Markiz, koji smatra da je tesavvuf preuzet iz šamskog monaštva,



-Orijentalista
Jones, koji smatra da je Tesavvuf preuzet iz indijske Vede (svete brahmanske knjige
na sanskritu),



-Nicholson, koji kaže da je tesavvuf


nastao
sintezom
grčke
filozofske misli i istočnih religija, ili još preciznije, sintezom neoplatonizma, kršćanskih religijai gnosticizma.


-Upadanje
u nihilinm ,ukidanje obaveza i
prekoračenje vjerskih


propisa,
poznato je još i u brahmanizmu, jer brahmanac kaže:
"Budući da sam sjedinjen s Brahmom, nisam obavezan izvršavati nikakve
obrede ni dužnosti."



-El-Halladžovo
učenje
o utjelovljenju i Ibn 'Arebijevo o savršenom čovjeku, poklapaju se sa kršćanskim učenjem o 'Isau, a. s.


-Iskrivljeni
tesavvuf je širom otvorio vrata za ulazak svakojakih zala
među muslimane kao što su: ravnodušnost, pasivnost, nipodaštavanje čovjekove ličnosti, uz istovremeno veličanje i uzdizanje ličnosti šejha, da ne spominjemo druge zablude i novotarijekoje čovjeka izvode iz


Islama.

12 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Саб 17 Мар 2012, 11:36 pm

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Raširenost i centri utjecaja:





-Sufijski
redovi su,
zahvaljujući
svome snažnom duhovnom utjecaju koji sufije nazivaju izrazom al-gadb, u mnogim krajevima svijeta
uspjeli proširiti Islam,
čak
i tamo gdje nikada nije kročila muslimanska vojska, kao što su: Indonezija, većina afričkih zemalja i drugi udaljeni krajevi.





-Tesavvuf
se vremenom raširio u
većini
zemalja islamskog svijeta. Sufijski redovi rašireni
su u Egiptu, Iraku, Sjevernoj i Zapadnoj Africi, Srednjoj i
Istočnoj Aziji.





-Sufije
su ostavile snažan utjecaj na poeziju, prozu, muziku i pjesmu
. Također
su imale presudan utjecaj u podizanju zavija i


tekija.





-Sufiska duhovnost, također, je imala utjecaja u privlačenju u Islam zapadnih materijalista. Jedan od njih, Martin Langez, kaže:
"Ja sam Evropljanin, ali sam duhovni spas pronašao u islamskom
tesavvufu."



Međutim, interesiranje Evropljana i orijentalnih centara pri zapadnim i istočnim univerzitetima za tesavvuf, u najmanju ruku izaziva sumnju.
Uprkos sklonosti pojedinih zapadnjaka duhovnosti tesavvufa i njihovom divljenju
svemu što je o njemu napisano, sigurno postoje i neki drugi motivi za interesiranje
orijentalista i zapadnih
naučnih


ustanova
za tesavvuf.
Među
njih spadaju:





-Isticanje
negativne kapitulantske strane tesavvufa i njeno predstavljanje kao
učenje Islama.





-Podudarnost
učenja
tesavvufa sa učenjem kršćanskog monaštvai njegovo prihvaćanje kao nastavkom toga kursa,





-Tendencija
zalutalih sufija za prihva
ćanjem svih vjerai njihovo


držanje
sredstvom duhovnog odgoja
. Naime, na zapadu
postoje pojedini ljudi koji sebe smatraju sufijama i koji koriste neke izraze
i
islamske norme ponašanja, iako nisu muslimani. To su
najčešće pripadnici judaizma, kršćanstva, budizma i nekih


drugih
religija,






-Preuveličavanje dimenzije sukoba između islamskih pravnika i zalutalih sufija i širenje propagande da je
to glavno obilježje islamskog vjerovanja i prava,






-S
obzirom na to da više ne uživa naklonost vlasti kao nekada, od kraja devetnaestog
i i
početka
dvadesetog stoljeća, utjecaj tesavvufa je u stalnom opadanju. Ovo uprkos činjenici da pojedine islamske zemlje još uvijek podupiru tesavvuf, što
predstavlja
obeshrabrujući faktor za ostvarenje želje muslimana za uvođenjem i primjenom univerzalnog islamskog vjerozakona.

13 Re: SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ on Нед 18 Мар 2012, 1:03 am

Келиметул-Хакк

avatar
Талиб
Талиб
Iz navedenog se vidi:





Da
tesavvuf kroz svoju dugu historiju predstavlja skretanje sa puta skromnostina
koju Islam snažno
podstiče,
uporedo sa znanjem, radom, borbom na Božijem putu,
naređivanjem
da se čine dobra djela i odvraćanjem od nevaljalih, čime se koristi cijelom islamskom ummetu i širenju vjere.





Da
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojedinim svojim drugovima nije odobrio
pretjerivanje u njihovom odricanju od onoga što je dozvoljeno.






Da
se devijacija tesavvufa kasnije još više
pojačala, naročito poslije njegovog miješanja sa učenjima indijske i grčke filozofije te u posljednje vrijeme i sa kršćanskim monaštvom.





Da
je problem tesavvufa
naročito
zaoštren od onoga momenta kada je on postao
trgovina
mađioničara
i lažova, sa malo
znanja, a dosta pohlepe za lahkom i
haram
zaradom.






Da
su to neprijatelji Islama dobro shvatili i pokušali da kroz tesavvuf iznutra iskrive
sliku o Islamu, da sruše
čisti
islamski monoteizam kao najprepoznatljivije obiljezje Islama i da muslimane okrenu na put lijenosti i pasivnosti,
kako više ne bi predstavljali nikakav
značajniji faktor.

Sponsored content


Преглед на претходна тема Преглед на наредна тема Вратете се на почетокот  Порака [Страна 1 of 1]

Permissions in this forum:
Не можете да одговарате на темите во форумот